Hrvatska je dobila petog predsjednika od svoje neovisnosti. Nakon petogodišnjeg mandata Kolinde Grabar-Kitarović tu visoku dužnost preuzeo je Zoran Milanović, kojeg se sjećamo kao bivšeg predsjednika Socijaldemokratske partije te (ne baš uspješnog) hrvatskog premijera u razdoblju od kraja 2011. do početka 2016.
Milanović je stupio na dužnost na pomalo neobičnoj predsjedničkoj prisezi u Uredu predsjednika na zagrebačkom Pantovčaku, umjesto na Markovu trgu (kako je do sada bila tradicija). Svečanost je bila bez stranih gostiju i visokih uzvanika. Neki su iz tog čina iščitali raskid s tradicijom, pa i skromnost. Zakletvu je ipak završio citatom „Tako mi Bog pomogao!”, iako su neki mediji najavljivali kako će kao ateist izbaciti taj segment prisege.
Njegov nastupni govor nije bio programatski kako se očekivalo, već je govorio o viđenju svoje dužnosti i željenoj budućnosti Hrvatske. Posebno je zazvonila tvrdnja kako neće biti korektivni, već konstruktivni faktor, aludirajući na odnose s predsjednikom Vlade. Zahvalio je svojim prethodnicima Tuđmanu, Mesiću i Josipoviću, ističući kako je svatko od njih dao maksimum u dobroj vjeri, u okolnostima u kojima je vladao. Založio se za neovisnost sudstva, medija i znanosti, te učinkovitost institucija, kako bi Hrvatska postala napredna i solidarna zemlja u kojoj će svi biti jednaki, u kojoj će se nacionalno bogatstvo ravnomjerno dijeliti, te cijeniti obrazovanje i kultura. Istaknuo je važnost borbe protiv korupcije i klijentelizma, založio se za istinu, naprotiv kulturi laži, međusobno razumijevanje iako ne moramo jednako misliti. A kao ideal je naglasio patriotizam, nasuprot sirovom nacionalizmu, te spomenuo vječnu zahvalnost braniteljima iz Domovinskog rata, kao i antifašističkim borcima. Pritom je dodao kako su za njega ratovi gotovi pa je zajednička obveza da se nijedan građanin ne osjeća manje vrijednim ili isključenim. „Naša Republika treba svakog čovjeka i svaki čovjek u Hrvatskoj mora dobiti priliku da pronađe svoj put i svoje mjesto, da dostojanstveno i mirno živi od svoga poštenog rada. Ovo je kuća za sve nas, za one koji smo tu, za generacije koje dolaze, za one koji će se vratiti” – zaključio je novoizabrani predsjednik.
Vanjskopolitički fokus
U vanjskoj politici fokusirat će se, kaže, na one točke na kojima se može graditi suradnja i prosperitet. „Nema dvojbe da takvih točaka ima neusporedivo više od onih koje nas udaljavaju i od susjeda i od svijeta, čak i kad su posrijedi države s kojima imamo najviše neriješenih pitanja”, dodao je. No, puno više od tog citata o smjeru njegove vanjske politike poručio je njegov prvi službeni državnički posjet. Dok su njegovi prethodnici Ivo Josipović i Kolinda Grabar-Kitarović izabrali Sarajevo, on se odlučio za Ljubljanu. Dok je Josipović naglasak svoje vanjske politike stavio na regiju, pokušavajući gestama isprike zatvoriti ratne rane u Bosni i Hercegovini, a sa Srbijom izgraditi nove mostove suradnje, donedavna predsjednica je, uz razvijanje dobrosusjedskih odnosa, stavila naglasak na Inicijativu Tri mora, kojom je uz pokroviteljstvo Washingtona pokušala ojačati savez tzv. Nove Europe te Hrvatsku vezivati uz srednjoeuropske i baltičke države. Milanović je još tijekom kampanje rekao da neće nastaviti razvijati, ali ni rušiti taj savez.
O srbijanskim i bošnjačkim političkim elitama davno je rekao što misli, a to nije bilo nimalo diplomatski. Iako se puno promijenio u odnosu na svoj premijerski mandat, koji je često bio obilježen nepromišljenim izjavama i svađalačkim tonom, njegove poruke tijekom predizborne kampanje kao i u noći pobjede bile su daleko promišljenije i pomirljivije. Odavao je dojam državnika koji je puno naučio na vlastitim pogreškama, a koji je sazrio i kao čovjek, i kao političar. No, njemu bliski suradnici tvrde kako je zbog toga postao daleko odgovorniji i jasniji i kad su u pitanju njegove regionalna i vanjska politika. Svjestan je da su Beograd, ali nažalost i političke elite u Sarajevu više puta izigrale povjerenje i dobru volju Hrvatske te da su često igrale s figom u džepu. A poznajući njegov karakter sigurno je kako se neće nikome dodvoravati, niti se dati navući na neke igrice koje bi bile na štetu bosanskohercegovačkih Hrvata, uz čije je… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
