Početna stranica » Epohalan govor

Epohalan govor

147 pregleda

Lani, tri dana uoči obilježavanja Međunarodnoga dana sjećanja na žrtve Holokausta (27. siječnja), osvanuo je golemi spomen-natpis obješen o desni zvonik zagrebačke katedrale. Na dugačkom platnu stajao je navod iz starozavjetne Knjige proroka Izaije na hrvatskome, a paralelno s njim i na hebrejskome: „Podići ću im u kući svojoj i među svojim zidovima spomenik i ime, … dat ću im vječno ime koje neće biti iskorijenjeno” (56,5). Toga 24. siječnja 2019. kardinal Josip Bozanić, zagrebački nadbiskup, pred katedralom je održao govor na molitveno-komemorativnom susretu s predstavnicima židovske zajednice. Njegov je govor, po mom sudu, epohalan.

Nakon svih strahota Drugoga svjetskog rata i nakon Holokausta kao povijesnoga maksimuma u stradanju Židova i neviđena trijumfa zla u dotadašnjem svijetu, trojica su papa – Ivan Pavao II, Benedikt XVI. i Franjo – pohodila Auschwitz i iskazala sućut sa žrtvama židovskoga naroda. Međutim, u Crkvi među hrvatskim narodom, na nacionalnoj razini, poslije nadbiskupa Alojzija Stepinca nije bilo sličnih signala, sve do prošle godine. I upravo zbog toga smatram da je govor kardinala Bozanića epohalan. Naravno, njegov je govor epohalan ne samo zato što je prvi jasan glas sa zagrebačke nadbiskupske katedre od kraja Drugoga svjetskog rata do danas, nego i zato što sadržajno u potpunosti odgovara stvarnosti kojom je potaknut i o kojoj govori iskreno i uvjerljivo, hrabro i nedvosmisleno.

Neizreciva mjera patnje

Povijesni je paradoks – s katastrofalnim posljedicama – da smo mi, kršćani, koji vjerujemo u Židova Isusa Krista, progonili i ubijali Židove od kraja 4. stoljeća (otkako je kršćanstvo postalo državna religija) pa praktički sve do jučer, tj. do nacističkih i fašističkih koncentracijskih logora, a kod nas do Jasenovca i svih ostalih gubilišta. Holokaust je posljednja i najjezivija etapa tih progona i to je sramota koja će nas pratiti dok postojimo na ovome svijetu. U govoru kardinala Bozanića ključna je pak prva točka (od njih ukupno pet), u kojoj je spomenuo stradanje šest milijuna Židova, „pri čemu mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi”. Nadbiskup se, dakle, nije zaustavio na općepoznatoj činjenici o stradanju europskih Židova, nego je težište stavio na patnju i stradanje pripadnika židovske zajednice, kao i same te zajednice u cjelini, u našim krajevima.

Neposredno prije tih riječi, opet jasno da ne može jasnije, nadbiskup je označio uzrok koji je doveo do najstrašnijih zala: „Ideologija rasizma, usmjerena protiv Boga i čovjeka, nastala je na neistini o čovjeku i o židovskom narodu, širila se mržnjom, do neizrecive mjere patnje, koju ni riječi ni slike ne mogu izraziti”. Ovim je riječima kardinal Bozanić ukazao na zlo na svjetskoj povijesnoj razini i istodobno na našoj nacionalnoj, dakle, ukazao je na univerzalnost zla i na njegove partikularne rukavce. Time se uzdignuo do samoga vrha… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]