Zemljane piramide poznate su još i kao pješčane piramide, a nalaze se nedaleko od Miljevine, oko 9 km sjeverno od Foče. Nalazimo ih iznad staroga puta od Foče ka Kalinoviku i dalje prema Sarajevu. Sam lokalitet je iznad sela Daničići na lokaciji Šljivovice, odnosno Pirin Do. Iako nemamo točnih zapisa o tome kada su nastale, smatra se da su bile poznate još prije dva stoljeća, a da su se široj javnosti vjerojatno otkrile izgradnjom puta za vrijeme Austro-Ugarske. Da se ne bi narušila struktura pješčanih piramida prilikom tadašnje izgradnje puta, trasa puta je izmještena.
U zoni u kojoj su nastale piramide trebali bi se nalaziti vapnenci, ali se tu javlja specifična sedimentna geološka struktura koja se veže za vulkansku aktivnost. Tako su pješčane piramide nastale erozivnim radom na zemljištu koje je građeno od vulkanskih tufova. Osnovu tufova grade magmati veće veličine. U ovom slučaju radi se o andezitu, magmatskoj stijeni neutralnoga sastava, sa 60 % SiO2. Zbog toga predstavljaju idealnu osnovu za formiranje morfoloških konusnih i piramidalnih oblika. O specifičnoj geološkoj strukturi toga područja svjedoči obližnji rudnik mrkoga ugljena u Miljevini.
Cijela zona oko piramida je obrasla liščarskim šumama u kojima dominiraju hrast kitnjak, medunac i cer, te bukva s grabom. Pored šuma tu su i bojne poljoprivredne površine, livade i oranice. S druge strane, same piramide nemaju biljni pokrivač jer su vrlo ekstremno stanište za zeljaste biljke. Na podlogama oko piramida rastu samo neke vrste koje su svojstvene za topla i ekstremna staništa. Na rubovima uz pješčane piramide može se primijetiti drveće koje visi u zraku jer je erozija ogolila korijenski sustav. Tako se danas korijenje nalazi iznad provalije i erozijom je potpuno isprano od zemlje. Zbog toga nam se može činiti da će se svakoga trenutka odvojiti od tla i otkotrljati u dolinu.
Za ove piramide je zanimljivo da su izgrađene od pjeskovite gline koja se tu pojavila tijekom miocena. Ta glina je vrlo porozna i podložna erozivnim procesima. Tako su dugotrajnim djelovanjem erozije vode i vjetra, odnosno kiše, snijega, mraza, sunca i vjetra kao glavnih čimbenika nastale pješčane piramide. U početku se na tom mjestu erozivnim procesima odlomio i skliznuo dio brda, a potom je započeo proces nastanka piramida. Tim erozivnim procesima je godinama odnošen lakši sitniji i porozniji materijal, dok su dijelovi blokova od čvršće sedimentne stijene ostali netaknuti. Kako erozija nije djelovala samo u jednom pravcu, danas imamo različite oblike kamenih nakupina, koje malo nalikuju na piramide. Erozivni procesi traju i dalje i taj proces se stalno ponavlja. Zbog toga piramide iz godine u godinu postaju sve veće i veće.
Piramide su prilično zbijene jedna uz drugu, na jednoj relativno maloj površini, a dostižu visinu koja ide do 20 m. U svom donjem dijelu su šire, a pri vrhu se sužavaju i zbog toga podsjećaju na piramide iako su im strane konusne a ne ravne piramidalne.
Nažalost piramide nisu pošteđene negativnoga utjecaja čovjeka te je jedna od njih, ona koja je bila najveća, srušena. Razlog rušenja je bio taj da se vidi od čega je izgrađena, što je potpuno banalan razlog s obzirom na to da se sve moglo vidjeti i bez njezina rušenja.
Svojom neobičnom pojavom ove pješčane piramide bude maštu kod posjetitelja i ostavljaju dojam da ste se našli u nekom drugom svijetu.
Zbog svoga specifičnog izgleda na piramidama su snimani i neki igrani filmovi u SFRJ od kojih su najpoznatiji Kapetan Leši (1960.) i Winnetou(1963.).
Sličan prirodni fenomen javlja se i u susjednoj Srbiji, kod Kuršumlije gdje se nalazi poznato Đavolje selo, a ovaj fenomen je poznat i u drugim zemljama u svijetu. U Turskoj su u području Kapadocije poznati vilinski dimnjaci koji podsjećaju na naše piramide. Tu je još i Grand Canyon u SAD-u, a slične geološke fenomene nalazimo i u talijanskim Dolomitima.
