Početna stranica » Čovjek u Bogu oživljen

Čovjek u Bogu oživljen

221 pregleda

Kao vrijeme priprave korizma svoju istinsku vrijednost i sadržaj dobiva iz onoga što slijedi nakon nje: proslave Uskrsnuća Gospodnjeg, najvećega kršćanskog otajstva. Temeljni joj je naglasak na obraćenju, dok njezino vremensko trajanje konkretno pokazuje veličinu, ozbiljnost i dubinu otajstva na koje se kršćani pripravljaju. Započinje na Čistu srijedu, obredom pepeljanja uz poziv Obrati se i vjeruj evanđelju!

S pojmom obraćenja vraćamo se zapravo na izvore kršćanstva: pustinju, Ivana Krstitelja i Isusa iz Nazareta. Praznina pustinje onemogućava distrakciju i bijeg od sebe, „sileći” nas na suočavanje s vlastitom duhovnom stvarnošću. Pojam obraćenje od početka određuje kršćanstvo: na njegovu početku stoji Isusov poziv na obraćenje upućen njegovim sljedbenicima jer je kraljevstvo Božje blizu. U evanđeoskom se navještaju pojam obraćenja i pojam kraljevstva Božjega uzajamno pretpostavljaju – novo vino se ulijeva u nove mješine!

Dveri se kraljevstva nebeskoga otvaraju onima koji se, kucajući na njih, i sami mogu otvoriti Božjoj vladavini u svojim srcima. Za svakodnevnoga čovjeka, čija je stvarnost uvelike od Boga otuđena, to pretpostavlja ono što se u evanđelju naziva metánoia: životni preokret, cjelovitu i temeljitu promjenu životnoga usmjerenja prema Bogu – obraćenje. Onima koji se okrenu Bogu otvaraju se nova, doduše uska vrata koja vode u Njegovo kraljevstvo, a stazom koja do njih vodi ne hode mnogi – poručuje nam evanđelje. Nagrada je novi život u Bogu, novi identitet onoga koji bijaše mrtav, a onda u Bogu oživljen.

Snaga novoga identiteta u Bogu pokazuje se u povijesti kršćanstva. Ako je istina da je krv mučenika sjeme kršćanstva, onda se može reći da su obraćenici ona svježa krv koju Duh Sveti stalno ulijeva u krvotok svoje Crkve obnavljajući tako njezin organizam. Uistinu, većina likova koji su ponajviše utjecali na tijek te povijesti bili su na različite načine obraćenici. Što bi bila povijest kršćanstva bez obraćenika poput, primjerice, Pavla iz Tarza, Augustina Hiponskog, Franje Asiškog ili Ignacija Lojolskog? Oni nam jasno pokazuju bit poslanja Crkve: da istodobno bude živi odgovor na Isusov poziv na obraćenje i poziv drugima na obraćenje Isusu – sol zemlje i svjetlost svijeta!