Početna stranica » U krugu zla

U krugu zla

143 pregleda

Kada je Marko Tulije Ciceron 55. godine prije Krista u svojoj govorničkoj raspravi O govorniku zapisao da je „povijest učiteljica života” vjerojatno je zadovoljno protrljao ruke vjerujući kako je učinio veliku uslugu čovječanstvu upozoravajući ga da pažljivo uči od povijesti kako se ne bi ponavljale iste greške.

Od tada do danas prošlo je nešto više od dvije tisuće godine, a povijest nas je samo naučila kako nas ništa nije naučila pa stalno ne samo da ponavljamo nego i utvrđujemo iste greške, ali koje su svaki put surovije, bolnije i tragičnije.

Povijest je jasna

Naime, nedavno su bosanskohercegovački mediji prenijeli vijest kako će uskoro biti upućeni pozivi za obilježavanje 25. godišnjice genocida u Srebrenici. Hamdija Fejzić, predsjednik Organizacijskoga odbora za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, ističe kako su „odlučili da se pozivi pošalju svima onima koji su prijatelji naše države i koji poštuju presude i ne negiraju genocid.” Između ostalih, poziv će biti upućen papi Franji i predsjedniku SAD-a Donaldu Trumpu kao i predsjedniku Turske Recepu Tayyipu Erdoğanu. Mediji saznaju kako pozivi jedino neće biti upućeni Rusiji i Srbiji, odnosno njihovim čelnicima Vladimiru Putinu i Aleksandru Vučiću, jer u Organizacijskome odboru smatraju da „nema mjesta za negatore genocida.”

Degutantno je uopće i polemizirati o strašnom zločinu genocida koji je počinjen u Srebrenici nad više od osam tisuća ljudi kojima je jedina krivnja bila ta što su se drukčije zvali i drukčije prakticirali svoju vjeru. Stoga je razumljiva odluka da svima onima koji negiraju ili prešućuju zločine genocida ne treba uputiti poziv na ovakve skupove tužnoga sjećanja i boli, a koji se ne tiču samo rodbine i sunarodnjaka pobijenih nego ovakva surovost zla rastuži svakoga dobronamjernoga čovjeka u bilo kojemu kraju svijeta. Svaki genocid, pa tako i ovaj u Srebrenici, najprije ubija čovječnost, a tek potom nacionalnost. U tome kontekstu može se s pravom dovesti u pitanje poziv upućen predsjedniku Turske Recepu Erdoğanu koji do dana današnjega negira još strašniji genocid kojega su počinili Turci na teritoriju Osmanskoga carstva od 1915. do 1923. ubivši tada između 1,2 i 1,5 milijuna Armenaca. Usprkos tome što su UN, Europski parlament i Američki senat okarakterizirali ovaj zločin kao genocid, Turska ga i dalje negira i smatra uvredom tvrdeći da su tada samo pojedini zapovjednici „otišli malo predaleko”. Nisu li se ponovile iste izlike i u našem vremenu i na ovim našim prostorima? Nije li se također ponovila ista reakcija međunarodne zajednice tada u Turskoj i nedavno u Srebrenici? U oba ova slučaja točno je znala o čemu se radi, ali je djelovala mlako i gotovo nezainteresirano.

Nenaučene lekcije

Zato se sa sigurnošću može konstatirati kako uopće nije pitanje hoće li se isti ili strašniji zločin opet ponoviti, nego je samo pitanje komu i kada? Negiranje vlastitoga zločina upiranjem prsta na tuđi širom otvara vrata novim i većim zločinima. Jer, što se tiče gospodina Vučića, povijesne činjenice „su jasne” kada je u pitanju Jasenovac u kojem su „počinjeni strašni zločini i genocid”, dok istovremeno tvrdi kako bi „pitanje genocida u Srebrenici ostavio po strani”, jer mu valjda povijesne činjenice još uvijek nisu jasne. Gospodin Erdoğan smatra kako je genocid u Srebrenici najsramniji čin pred očima Europe, dok istovremeno Turski genocid nad Armencima smatra opravdanom i najrazumnijom akcijom. Nadalje, na našim prostorima su… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]