Jedan od ključnih elemenata koji oblikuje suvremeno doba zacijelo je uspon i razvoj tehnologije koji ima više dimenzija. U zadnjim desetljećima posebno informacijska tehnologija i biotehnologija stupaju u prvi plan, mijenjajući uvjete i strukturu svakodnevnoga života. Ovaj utjecaj ostavlja vidljivi trag i u oblikovanju društveno-političke stvarnosti, a društveno-humanistički teoretičari sve češće raspravljaju o biopolitičkoj dimenziji suvremenih promjena.
Suvremeni pojam biopolitika, po francuskom filozofu Michelu Foucaultu, odnosi se na organiziranu moć institucija nad životom uopće, i to znanstveno-tehnološkim reguliranjem znanja kao novoga oblika državnoga nadzora, odnosno represijom nad životom državljana. Jednostavno rečeno, biopolitika podrazumijeva potpuni nadzor i regulaciju života pomoću znanosti i tehnologije.
Međutim, iako su teoretska promišljanja i pojam biopolitike relativno moderni, to se ipak ne može reći za njezinu stvarnost. Naprotiv, realnost biopolitike prati ljudsku civilizaciju od njezinih početaka. Tijekom povijesti razlikovala se u naglascima, ovisno od sredstava kojima su raspolagali oni koji su posjedovali društvenu moć.
Čovjekov je život od početka bio bitno određen njegovim odnosom prema prirodi – u sebi i izvan sebe. Po sebi ne lako razumljiv, ovaj je odnos tražio posebnu skrb i vodstvo. Tamo gdje postoji ljudska kultura, postoje raznoliki tragovi reguliranja odnosa prema biološkoj dimenziji života u cilju opstanka u surovim prirodnim uvjetima. Upravo je taj cilj oblikovao određenu strukturu i određena pravila unutar zajednice koja su regulirala život njezinih članova, kako duhovni tako i biološki, služeći općem dobru zajednice.
Ako biopolitiku pokušamo shvatiti šire kao svrhovito reguliranje različitih oblika života i njegovih uvjeta, onda se može reći da ona nije pronalazak modernoga doba. To nam omogućava bolje razumijevanje njezine naravi i prepoznavanje njezinih suvremenih oblika. Biomoć se ispostavlja kao cilj biopolitike u suvremenom dobu, a njezin se vrhunac očituje u pokušajima redefiniranja samoga života – njegove naravi i značenja. Riječ je o privlačnom cilju kojem će malo koja suvremena politika odoljeti u svrhu provedbe svojih agendi.
