Područje nekoga dijela svijeta u sebi utjelovljuje određenu kulturu, umjetnost, način življenja, običaj, tradiciju. Nesumnjivo nama najznačajnije jest svakako prelijepo područje naše domovine Bosne i Hercegovine. Krvlju natopljena, suzama okupana uvijek se dizala hrabro i gordo uslijed neprilika koje su je pogodile i svojom jednostavnošću odavala znak nade i povjerenja u bolje sutra. Baš onako kako to stoljećima pripovijedaju o njoj bosanski franjevci. Pozivaju oni, bodre i vode svoj narod naprijed, u svijet svijetle i duhom ispunjene budućnosti. Nije uvijek ni bilo lako, živjeti u ograničenom prostoru gdje je osmanska vladavina sputavala sve što se moglo pozitivno dogoditi.
Poput visibabe ispod teškoga zimskog snijega diže se glas bosanskoga vjernika s pjesmom o Gospi, Mariji Majci Crkve. Vapaj je to bosanskoga sina Majci koja razumije i sluša jade svoga sina. Popijevka Majci izrasta iz jednostavne duše bosanskoga čovjeka i postaje najjači, najbogatiji i najomiljeniji iskaz kršćanske ljubavi prema Mariji. Marijine popijevke u pučkom repertoaru, uz euharistijske i općenito Gospodnje crkvene popijevke, svakako su najbrojnije pjesme posvećene Majci Mariji.
U kantualu U slavu Bogu poznatoga glazbenika, dugogodišnjega profesora crkvene glazbe na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, maestra Franje Matejevskog, postoji 41 popijevka na čast Blažene Djevice Marije i deset Lauretanskih litanija, koje su se u ono vrijeme u crkvi često pjevale. U cijeloj Bosni proširene su marijanske, izvorno bosanske pučke popijevke. Najznačajnije od njih su: O preslavna Božja Mati, O Marijo, o Marijo, bolne duše likarijo i Faljen Isus, Marijo. One se nazivaju i antifonama jer s obzirom na formu, mjesto izvođenja u liturgiji podsjećaju na antifone.
Svaka narodna melodija uopće pa tako i crkvena pučka popijevka, ima oblik pučkoga verza i strofe. Veoma je draga srcu puka. Prikladna je i moćna oduševiti i ujediniti puk u pobožnom pjevanju jer je lako pamtljiva, a ritmička faktura je jednostavna. Puk je lako pamti dok melodija kao da sama izvire iz srca čovjeka. Pored mnogih blagodati koje donosi napaćenom čovjeku na tvrdoj bosanskoj zemlji, ona ima onu glavnu a to je: prenijeti nauk o Mariji na jednostavan i razumljiv način priprostom čovjeku. Budući da se radi o „Tri marijanske antifone” izvorno bosanske, kako to navodi fra Slavko Topić, može se kazati kako je druga antifona O Marijo, o Marijo, bolne duše likarijo bliska melodiji Zdravo tijelo Isusovo osim u napjevu iz Vidoša kod Livna. Napjev u Vidošima protkan je melodijskim elementima drugih napjeva. Najljepši i najautentičniji melos može se čuti u Kraljevoj Sutjesci kada cijela crkva zapjeva ovu pučku popijevku. Postoji jedna zanimljivost koja se tiče ovih antifona, a to je da do danas nije utvrđeno tko su autori omiljenih bosanskih marijanskih antifona: O preslavna Božja Mati – O Marijo, o Marijo, bolne duše likarijo – Faljen Isus, Marijo. S obzirom na njihovu geografsku proširenost u Bosni, izgleda da bi središte njihova nastanka i širenja mogao biti franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci. Kao da se autor krije iza melodije, stihova i ritma da bi pokazao kako je to popijevka rođena u narodu i stvorena za narod. Pjeva se ona u Kraljevoj Sutjesci, Varešu, Borovici, Drijenči, Vidošima kod Livna, Carevu Polju kod Jajca. Fra Slavko Topić nas je zadužio da prenosimo ove blagodati na buduće generacije. Pjevajući ove popijevke duša i srce ispunjaju se radošću i milinom.
