Najveći među vama
treba vam biti poslužitelj.
Jer, tko se uzvisuje, bit će ponižen,
a tko se ponizuje
bit će uzvišen.
(Mt 23,11-12)
Okrenut prema svojim učenicima, Isus je pogledom bičevao pismoznance vrlo oštro, gotovo nemilosrdno: Oni su sjeli na Mojsijevu stolicu, nose dugo remenje na odjeći i široke rojte na odijelima, zauzimaju za stolovima prva mjesta i rado puštaju da ih zovu učiteljima. Međutim, oni su licemjeri. Drugima nameću teške terete, a sami ni da bi prstom makli da bi drugima olakšali sudbinu: „Slušajte ih dakle u svemu što vam kažu, ali se ne ravnajte prema onomu što oni čine!“ (Mt 23,3).
Opomena ne može biti jasnija. Ono što je Isus želio reći vrijedi za sve ljude svih vremena: ne vrijedi dokaz, ne uvjeravaju lijepe riječi, nego ličnost je ono što potiče i animira na dobro. „Ljudi moraju živjeti istine“ (Michael Ende). – Takvi ljudi djeluju svojim primjerom, svojom skromnošću, poštenjem i jednostavnošću. To su ljudi iz svih slojeva naroda. Dapače, često su to oni koji ne nose velike titule, oni koji najsnažnije uvjeravaju.
Takav je bio Natanael: čovjek bez laži i neiskrenosti. Brojni nam se muškarci i žene iz povijesti Crkve predstavljaju kao jednostavni, ponizni, skromni ljudi. Neki su nam poznati iz našeg vremena: papa Ivan XXIII, Majka Terezija, Dom Helder Camara, prior Roger Schutz. Od njih možemo učiti ono što nam Isus preporučuje. Ne osvajati prva mjesta, ne probijati se laktima, ne htjeti svugdje padati u oči, nego djelovati u tišini, služiti i ljubiti.
(Iz knjige: U tišini raste istinito)
