Početna stranica » Majevica – Rudonosna planina

Majevica – Rudonosna planina

1,1K pregleda

Masiv planine Majevice nalazi se u sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini, a pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok, kao i Dinarske planine. Sa svojih 50 – 60 km dužine te širinom oko 25 km ubraja se u naše dugačke planine.

Omeđena je Semberijom i Posavinom na sjeveru, rijekom Drinom na istoku, Sprečanskom dolinom na jugu i Trebavskim gorjem na zapadu. U visinskom pogledu pripada našim niskim planinama i netipičnim vapnenačkim Dinaridima jer je većinom izgrađena od flišnih stijena.U geološkom pogledu Majevica predstavlja jedan od najsloženijih planinskih masiva u Bosni i Hercegovini. Samo pak planinsko jezgro sastavljeno je od starih magmatskih (rudonosnih) stijena, od serpentina i tufita koji izbijaju na površinu iznad tercijarnoga pokrivača plutonsko-vulkanske mase. Planina je znatnim dijelom izgrađena i od eocenskoga fliša, koji je zastupljen u gornjokrednim i oligocenskim sedimentima te od neogenskih (miocenske i pliocenske) stijena koje predstavljaju ostatke Panonskoga mora. Sjeverozapadni dio Majevice je izgrađen od stijena jursko-kredne starosti (tzv. ofiolitni melanž). U ovom slučaju se radi o raznim stijenama sedimentno-magmatskoga kompleksa. Južni dio grebena Majevice je građen od eocenskih pješčara, laporaca i djelomično vapnenaca te od oligocenskih flišnih sedimenata. U literaturi poznati Ubrani kompleks sjeverne Majevice zauzima krajnji sjeveroistočni pojas planine, pruža se usporedno s grebenom Majevice, a građen je od paleocenskih glina i pješčara. Ovaj ubrani kompleks, kao morfološka cjelina, nije mnogo izrazit. Treća geološka cjelina Majevice je neogenski bazen koji se nalazi između prethodnih. Zauzima veliku površinu, a građena je u cijelosti od miocenskih sedimenata koji leže transgresivno na sedimentima grebena Majevice. U morfološkom smislu predstavlja unutargorsku depresiju, jako raščlanjenu dolinama mnogobrojnih majevičkih potoka.

Na planini zbog njezine složenosti vladaju i brojni erozijski procesi, naročito u područjima s površinskim glinama. Ti procesi se manifestiraju u spiranju i jaružanju te koluvijalnim procesom i oblicima koji se najčešće manifestiraju mnogobrojnim klizištima.

Izvori termalne vode
Zbog svoje geološke građe Majevica je rudonosna planina jer se u njezinom podnožju nalaze brojna ležišta uglja, kamene soli, kvarca, kao i nafte, a može se naći i poludrago kamenje. Također, tu su i izvori termo-mineralne vode kod Priboja i Kiseljaka – Jasenice.

Majevicu predstavlja čitav niz vrhova i planinskih kosa koje ne prelaze 1000 m. Od zapada prema jugoistoku to su Okresnica 815 m, Opakovica 690 m, Stublić 721 m, Tabakove strane 572 m, Kicelj 673 m, Gavranić 720 m, Greda 803 m, Međednik 842 m, Busija 845 m, Draganovac 779 m, Konjic 903 m, najviši vrh Stolice s 916 m, Mala Jelica 879 m, Velika Jelica 878 m. Planinu krase i brojni prijevoji kuda se razvila putna infrastruktura koja povezuje Sprečansku dolinu s Posavinom i Semberijom te su najpoznatiji prijevoji Površnice na 507 m i prijevoj Banj brdo sa 643 m. U središnjem dijelu Majevice nalazimo nekoliko kraćih planinskih lanaca koji se pružaju prema Posavini i Semberiji, mada možemo reći da su to više povezana brda koja ovaj dio planine čine valovitim i vrlo živopisnim.

Jugozapadna strana Majevice je strmija i kraća, dok se sjeverna i istočna strana planine lagano spušta k rijeci Savi i Drini.

U hidrološkom pogledu planina je bogata manjim vodotocima te s južne strane nalazimo Gribaju i Jalu. Sjeverne i sjeveroistočne strane imaju nekoliko potoka, manjih rječica i dvije značajnije rijeke – Gnjica i vodom bogatija i dužega toka rijeka Janja (53 km). Prolazeći užim i širim kotlinama, ove rijeke otvaraju središnji dio Majevice, prva s Posavinom, a druga sa Semberijom. Dio Majevice čije se padine spuštaju prema zapadu i završavaju na rijeci Tinji može se nazvati zapadnom Majevicom. Ovdje vodni tokovi počinju od Hajdukovoga brda 607 m, Lepića 734 m, Okresanice 815 m, Dovišta 697 m, Oparkovice 690 m, Stublića 721 m i Zborišta 711 m, gdje je i izvor Tinje.

U klimatskom smislu niži dijelovi Majevice imaju tipičnu umjereno-kontinentalnu klimu, a viši pretplaninsku i nešto blažu planinsku. Pojas s umjereno-kontinentalnom klimom ima prosječnu srpanjsku temperaturu oko 22 °C, a siječanjsku oko 0 °C, s godišnjom količinom padalina od 800 do 1000 mm. Pretplaninska klima je od umjereno kontinentalne hladnija u prosjeku za 2 do 4 stupnja Celzijeva. Postoje i veće mikroklimatske razlike uvjetovane reljefom.

Očuvane šume

Majevica je bogata šumama, uglavnom listopadnim, a vrlo malo na samim vrhovima možemo naći i običnu jelu kao predstavnika četinjača. Na sjeveroistočnim padinama planine prevladavaju bukove šume, a na jugozapadnim  hrastovo-grabove šume. Jugozapadne padine su gušće naseljene tako da je tamo šuma većim dijelom zamijenjena pašnjacima, voćnjacima i njivama. Veći šumski kompleksi su očuvani na sjeveroistočnoj strani planine. Karakteristično je što šuma ima i u samim selima i zaseocima. Vrlo često se drveće ostavlja i na međama privatnih obradivih parcela i pored seoskih drumova. Uz korita rijeka i potoka vegetacija je dosta bogatija.

Fauna planine je raznolika i bogata. Od lovne divljači na planini nalazimo srne, divlje svinje, zeca, a ponekad se iz Posavine za velikih vodostaja rijeke Save pojave i jeleni. Od predatora tu su lisice, jazavci, kune bjelice, dok je vuk već prije stotinu godina istrijebljen, ali postoje naznake njegovoga ponovnog pojavljivanja. Od ptičjega svijeta u lovnu divljač dolaze fazani, jarebice, prepelice, šumske šljuke i dr. Brojne su i ptice sokolovke, kao i sove jer na planini nalazimo od malih ćukova do velike sove ušare.

 Srednjovjekovna povijest

Prostor planine Majevice je naseljen od pretpovijesnoga vremena. Na lokalitetu Grabovik kod Srebrenika pronađeni su ostaci materijalne kulture iz brončanoga doba. Tu su i ostaci starih građevina širom Majevice, kao što je i Jablan grad iznad Ugljevika.

Također, Srebrenik je igrao važnu ulogu u srednjovjekovnoj Bosni, kao i nakon pada pod Turke kada postaje sjedište Srebreničke banovine kojom upravlja Nikola Iločki, a kasnije i njegov sin Lovro, postavljeni za bosanskoga kralja od strane Matijaša Korvina. O srednjovjekovnom značaju Majevice govore i brojne nekropole stećaka koje se još mogu naći, ali s obzirom da se sastoje od poroznih pješčara, mnogi od njih su s vremenom uništeni ili su jednostavno zatrpani lišćem. Nakon bečkih ratova ponovno dolazi do značaja Srebrenika kao kapetanije, a svoje mjesto u vojnoj upravi Bosnom zadržao je do kraja turske vladavine Bosnom.

Na Majevici kod Teočka se nalazio i franjevački samostan koji je krajem 17. stoljeća za vrijeme Bečkoga rata uništen.