Bobovac je najznačajniji grad srednjovjekovne Bosne. Podigao ga je ban Stjepan II. Kotromanić u prvoj polovici 14. stoljeća. Ovdje je bilo sjedište vladara u Bosni, a u pisanim se dokumentima prvi put spominje 1349. godine.
Položaj grada i teren omogućivali su učinkovitu obranu u slučaju napada. Bobovac je bio vojno i administrativno sjedište bosanskih kraljeva uz Kraljevu Sutjesku. U njemu se čuvala kraljevska kruna Bosne, a nalazila se i kraljevska grobna kapela u kojoj su kasnije sahranjena tri bosanska kralja: Stjepan Ostoja, Tvrtko II. Kotromanić i Stjepan Tomaš Kotromanić.
Zbog svoga geostrateškog, vojnog i političkog položaja, Bobovac je bio meta napada osmanske vojske. U bosansko-srpskom ratu 1350. godine zauzeo ga je srpski car Stefan Dušan, ali ga ipak nije uspio osvojiti. U rujnu 1407. godine Bobovac je osvojila vojska kralja Žigmunda i neko vrijeme u njemu držala posadu u želji da na prijestolje vrati svoga svrgnutoga vazala Ostoju. Stjepan Tomašević, posljednji bosanski kralj, zbog neposredne osmanske opasnosti, odlazi u Jajce. Osmanske su vojske grad osvojile 21. svibnja 1463. godine. Grad su razorili, ali zbog njegova strateškog značaja, ponovno su sagradili određene objekte potrebne za njihov boravak. Osmanska vojska je ovdje boravila sve do 1626. godine kada je grad napušten.
Kraljevska grobna kapela danas je rekonstruirana i predstavlja jedan od rijetkih očuvanih tragova bosanskoga kraljevstva. Kraljevski grad Bobovac proglašen je nacionalnim spomenikom BiH 2002. godine.
