Zanimljivo je da su upravo prorok Ilija i mučenik Juraj veoma čašćeni u našem narodu i da su u tom smislu, zajedno s Ivanom Krstiteljem, postali zaštitnicima Bosne. Ono što im je zajedničko jest da nisu meki sveci, nego predstavljaju snažne likove koji snagom riječi i djela svjedoče o Božjoj ulozi u ovome svijetu. Očito je da su naši preci s razlogom izabrali ove svece, jer su odgovarali vremenu i prostoru u kojemu se ovdje živjelo. Blagi sveci nisu na ovim područjima bili u modi jer je njihovu nježnu poruku ovaj narod, izložen mukama i nevoljama, držao nedovoljno uvjerljivom i premalo ohrabrujućom u okrutnim i divljim vremenima i nesigurnim povijesnim prilikama.
Možda je odatle razumljivo što se, primjerice, Franjo iz Asiza, zacijelo jedan od najvećih svetaca u Katoličkoj crkvi, unatoč djelovanju franjevaca na ovom prostoru, nije dostatno ukorijenio u štovanju i svijesti naroda ili što sveta Klara nije našla dosta pristaša za svoj Red u ovim krajevima. Ali je zato Ivan Krstitelj s oštrinom svoje poruke bio uvijek privlačan za ljude koji su ovdje teško živjeli. Oni su u oštrini njegove poruke gledali korektiv svoga bezizglednog stanja i očekivali bolja vremena i kažnjavanje onih koji su ih u bilo kojem obliku tlačili.
Ilija – odgovor na pitanje tko je Bog
Što možemo reći o proroku Iliji koji je živio u 9. st. pr. Kr. Zajedno s Mojsijem, Ilija čini stup Staroga zavjeta. O njemu izvješćuje završetak Prve knjige o kraljevima kao i početak Druge knjige o kraljevima. Riječ je, zapravo, o dvjema skupinama pripovijesti koji ocrtavaju osobu i djelo proroka Ilije obučenoga u legendarno ruho kojemu povijest ne može više ništa nauditi jer je postao osoba koja je u ognjenim kolima otišla izvan povijesti, u onostranost.
Ilija je djelovao za vrijeme kralja Ahaba koji je bio realan političar i želio je nauštrb vjere stvoriti neki prividni mir u kraljevstvu. Dopustio je čašćenje Baala, kao boga plodnosti, kiše i rose, i čak mu je u novosagrađenoj prijestolnici Samariji podigao hram, dok Bog Jahve na tom mjestu nije imao hrama. Kralj je, zapravo, popuštao svojoj ženi Izabeli koja nije bila Izraelka nego Feničanka i častila je upravo boga Baala.
U tom vremenu pojavio se u snazi istinske vjere prorok Ilija i to dolazeći iz dijaspore, s onu stranu Jordana – iz Tišbe Gileadske. Ilija je otvorio zapravo presudno pitanje: Tko je to Bog u Izraelu: Jahve ili Baal? U snazi proročke vjere Ilija je vodio veliku borbu s Baalovim pristašama, ali i onima u vlastitome narodu koji su mislili da je svejedno koga se častilo. U toj je nemilosrdnoj borbi nastojao pokazati da je Jahve Bog u Izraelu, koji nije samo povijesni Bog iz pustinje nego i Bog plodnosti, kiše, rose, zapravo Bog života. No Ilija je istodobno u osobi i odgovor na to pitanje. Njegovo ime na hebrejskom znači: moj Bog je Jahve. On je htio reći: Što god vi mislili, ja se ne dam pokolebati, ja znam tko je moj Bog.
Djela koja je Ilija činio idu za tim da pokažu kako je Bog Jahve nadležan za kišu i sušu. To je vidljivo iz događaja što se zbio na gori Karmelu gdje je Bog Jahve primio žrtvu proroka Ilije, a Baalovi proroci ostali su neuslišani i osramoćeni. Zanimljivo je i kako se Bog objavio Iliji na Horebu gdje Jahve pokazuje kako nije u vihoru, kako nije u vatri, kako nije u potresu, nego u glasu tihe šutnje. Poruka je bila jasna: Bog je zapravo šutnja koja govori i govor koji šuti. Njega se može susresti u malim stvarima i na neprimjetan način, a ne u buci života.
Može se reći da sve pripovijesti nose jednu jedinstvenu poruku: Jahve je Bog života, Bog kiše, rose, Bog plodnosti, ali on je istodobno i povijesni Bog kojega su Izraelci iskusili kako ih spašava. Iliji je stalo da pokaže zdravu sliku Boga, jer o njoj ovisi i zdrava slika čovjeka. Bog Jahve je Bog koji vodi i spašava čovjeka, ali je on istodobno Bog koji je i stvorio čovjeka i daje mu prostor za život. To je Bog koji skrbi za čovjeka. Ilija se neustrašivo bori za sliku takvoga Boga. Ilija je također borac koji raskida lažni mir između politike i religije. Ilija je omogućio da vjera u Izraelu preživi u novim povijesnim okolnostima, ali je istodobno produbio i vjeru u Boga. Zbog toga je židovska vjera uzdigla Iliju visoko iznad povijesti i dodijelila mu nedodirljivo mjesto. Ona je to na slikovit način opisala tako što je Ilija uzišao na nebo u ognjenim kolima. Zapravo, ona je htjela reći: čovjek takve vjere kao što je bio Ilija ne može nikad umrijeti jer on vječno živi u onostranosti.
Juraj ubija zmaja
Ikonografija prikazuje sv. Jurja kao vojnika na krasnome konju, koji je u punom oklopu i kopljem odlučno ubija zmaja kao simbol svekolikog zla. Njegov je konj redovito smeđ jer njegova svetkovina pada u vrijeme sjetve, za razliku od sv. Martina čiji je konj bijel jer se slavi u kasnu jesen. U kršćanskoj predaji Juraj slovi kao mučenik koji se veoma puno štuje u raznim narodima. U mnogim se crkvama nalazi i njegov oltar, a neki su ga narodi uzeli i za svog glavnog zaštitnika. Ubrajaju ga među četrnaest pomoćnika u nevolji, a Grčka ga crkva smatra pramučenikom. Jednom riječju, njemu se pripisuju mnoga čudesa, a on sam je postao simbolom kršćanske hrabrosti, odlučnosti, nepokolebivosti u borbi protiv raznih oblika zla koja pritišću čovjeka i njegov život.
Tko je zapravo bio sv. Juraj? Bio je veoma ugledan i visok vojni časnik u 3. st. po Kr. i živio je u vrijeme cara Dioklecijana. Potjecao je iz Kapadocije u Maloj Aziji. Životopisci su zabilježili da se odlikovao velikom hrabrošću i u svojoj sredini je bio neobično cijenjen. Kad je vidio kako se nepravedno progone nedužni kršćani, a i sam je bio postao kršćaninom, zauzeo se hrabro kod cara za obustavu tih progona. Naravno da ga car nije poslušao, nego je mladoga časnika dao uhititi i podvrgnuti strašnim mukama, ali Juraj u svom kršćanskom uvjerenju nije popuštao. Nakon velikih muka odrubljena mu je glava.
Što sv. Juraj može poručiti danas nama koji živimo u ovim vremenima i na ovim prostorima? Juraj je u patnji ljubavi pobijedio zmaja koji predstavlja zlo i mržnju što je u to doba bila usmjerena protiv kršćana. Ostao je čvrst u svome opredjeljenju i nepokolebiv u svojoj vjeri, pa je sve to zasvjedočio svojom krvi. Uvjerenje i vjera bili su mu važniji od života. Nije se bojao izaći pred cara i zauzimati se za progonjene, iako je znao da se time izlaže smrtnoj pogibelji.
Njegova poruka i za naše vrijeme i za naše prostore više je nego očita. Zlo se uvijek iznova javlja u ljudskoj povijesti kao zmaj različitih boja. Zlo može doći iznutra, iz srca čovjeka pojedinca, iz jedne zajednice, ili pak iz jednoga naroda. Ali zlo može doći i od drugoga, i to iz različitih motiva. Obje vrste zla su opasne, ali je uvijek opasnija ona koja dolazi iznutra, jer ona rastače čovjeka, remeti odnose u jednoj zajednici, potkopava temelje jednoga naroda. Već je Biblija davno rekla za Izrael: Perditio ex te Israel. Propast tvoja, Izraele, dolazi iz tebe. Zlo koje dolazi izvana često budi obrambene moći kod ljudi i oni postaju jači, dok zlo iznutra nevidljivo rastače organizam.
U ovim vremenima i na ovim prostorima mnogi su poput Jurja na svoj način zasvjedočili krvlju ljubav prema svome kraju, ljubav prema obitelji, ljubav prema vlastitom narodu i, konačno, ljubav prema vjeri u kojoj su se rodili. Povijest redovito živi od takvih ljudi i njihove žrtve. Evo koliko se mi dugo sjećamo sv. Jurja iako smo daleko od njegova rodnoga kraja i daleko od njegova vremena.
Na nama je da nikada ne iznevjerimo onu ljubav koju su nam ostavili naši pređi kao žrtvu i uvjerenje, da promislimo da možda svojim vlastitim zlom ne uništavamo ono za što su se toliki prije nas žrtvovali, na nama je da tuđu žrtvu ne zloupotrijebimo za vlastito koristoljublje. Juraj poziva i danas jednako snažno kao i nekoć da se borimo protiv zla, ali prije svega zla u sebi, zla u svojoj sredini, zla u svome narodu. Jer ako sebe očistimo od zla, ako očistimo ovaj kraj od tereta zla, ovaj će kraj moći disati, ovaj će kraj imati budućnost. Tu će budućnost zacijelo poduprijeti i svojim zagovorom jedan od najvećih mučenika Crkve i kršćanstva sv. Juraj.
Ako se budemo borili protiv vlastitoga zla, bit ćemo čvršći i u otporu prema onome vanjskome. Pritom ne bismo nikada smjeli zaboraviti da nad nama bdije snažna ruka sv. Jurja koja istodobno poziva na borbu ljubavi protiv mržnje, na pobjedu žrtve nad interesom, na zauzimanje za pravdu u vlastitom narodu. Juraj nas zapravo poziva da ne klonemo pod teretom tolikih nedaća koje svakoga od nas pritišću. Na svakome od nas ostaje velika i stalna zadaća da nastojimo ubiti zmaja zla ponajprije u vlastitom srcu, u vlastitom domu, u vlastitom kraju pa će biti lakše boriti se protiv zmajeva zla koji će u raznim oblicima biti stalna prijetnja našoj ljudskosti i našemu kršćanskom uvjerenju.
Ilija i Juraj
Ilija se borio za čistoću vjere u teškim trenucima povijesti svoga naroda. U tom smislu on nam može biti primjer i u ovim vremenima kad se vjera u Boga rastače potrošačkim mentalitetom, ispremetanom ljestvicom vrijednosti, gdje na vrhu često i nisu vrijednosti, različitim ideologijama koje ubijaju ne samo Boga nego i čovjeka, različitim sebičnim interesima koji vide zapravo samo vlastiti probitak. U tom smislu Ilija ostaje prorok protiv krivih i lažnih bogova u svakom, pa i ovom našem vremenu i na ovim našim prostorima.
Juraj pak ostaje neustrašivi borac protiv svakoga oblika zla, kako onoga što dolazi iznutra tako i onoga što dolazi izvana. Njegova upornost i hrabrost, njegovo čvrsto uvjerenje, njegovo istinsko zauzimanje za progonjene mogu i danas biti poticaj da se i na ovim prostorima ljudi nadahnu njegovim primjerom. Takvi uporni ljudi, koji nisu zadojeni mržnjom, nego, naprotiv, djeluju iz ljubavi, mogu pripomoći i nama u ovoj današnjoj Bosni.
Tako i Ilija i Juraj, iako su oštri i beskompromisni sveci, imaju svoje značenje i za nas danas u ovim i ovakvim vremenima, na ovim našim izmučenim prostorima kao što su to imali i u prošlim vremenima i među našim precima.
