Franjevački samostan na Gradovrhu su osnovali franjevci iz samostana sv. Marije u Gornjoj Tuzli kada su morali iseliti s izbjeglim franjevcima iz Zvornika 1541. godine. Samostan je bio posvećen Uznesenju Blažene Djevice Marije. Godine 1623. u njemu je djelovalo 14 franjevaca koji su opsluživali okolne župe.
Uz nastanak samostana vezan je i nastanak župe Drijenča. Uskoro je samostan zapao u velike dugove prema osmanskim vjerovnicima. Mnogo je novca potrošeno na podmićivanje osmanskih sudova kako bi otklonili pećkog patrijarha od njih koji je želio ubirati crkveni porez i podložiti ih pod svoju vlast. Drugu prijetnju je predstavljala osmanska strana koja je, u slučaju da franjevci ne vrate dug, bila sprema samostan pretvoriti u džamiju. Franjevci su se dugo opirali svemu što ih je snašlo, ali, 22. kolovoza 1682. godine neprijatelji su nožem ubili gvardijana, a župnika živa ispekli. Franjevci su bili prisiljeni napustiti samostan 1688. godine, u jeku Bečkoga rata. Sa sobom su ponijeli sliku Gospe Radosne koja je sačuvana do danas.
Danas su ostaci samostana prekriveni zemljom. Nazire se tek pokoji kamen i bunar. Iako je samostan opustošen, ostala je uspomena na sveto mjesto. Domaći muslimani su taj dio nazvali „Fratarske njive“ i na njima nisu htjeli ništa graditi.
