Kada promatram neko strao drvo koje je čvrsto pustilo korijenje, tada oćutim nešto od snage koju zrače smireni ljudi. A oćutim i to da proživljene krize daju snagu.
Pažnja i budnost ne znače da mi samo čekamo ono što će doći. Budnost nije bijeg od stvarnosti, nego predanost onome što se sada događa. Ljubav prema sadašnjem trenutku pretpostavlja smirenost. Moram se odreći svoga ega da postanem slobodan i potpuno prisutan u sadašnjem trenutku.
Smirenost je kršćanska krepost, koja se potpuno podudara sa spremnošću da se čovjek upusti u stvarnost onakvu kakva jest. Ona je suprotnost od odvraćanja od svijeta, kojem su nevažni tijek stvari i sudbina ljudi i kojeg ne dira nevolja drugih ljudi. Ta smirenost je u suprotnosti i sa zagrižljivom strašću, koja je u opasnosti da se preokrene u fanatizam i nasilje. Iako smirenost znači odricanje i da se čovjek ne drži grčevito ciljeva, ako se ispostave nedostižni, ne znači da time umire i čežnja i da se rasplinjuje san o boljem svijetu.
Iz knjige Biseri mudrosti
