Svečano euharistijsko slavlje u 18 sati predvodio je mons. Miro Relota, OFM, vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini, u koncelebraciji s provincijalom Bosne Srebrene fra Zdravkom Dadićem i drugim svećenicima.
Govoreći o životu i mučeništvu sv. Nikole Tavelića, mons. Relota istaknuo je kako ovaj svetac nije bio čovjek koji je svoju vjeru živio samo riječima, nego ju je prihvatio kao poslanje. Propovjednik je naglasio kako kršćanstvo nije samo baština koju smo primili nego i odgovornost koju trebamo živjeti i prenositi budućim naraštajima. U tom je kontekstu posebno istaknuo povijesnu povezanost hrvatskoga naroda, a osobito Bosne i Hercegovine, sa Svetom zemljom. Podsjetio je na događaj od 2. svibnja 1681. godine, kada su trojica braće, Pavao, Antun i Jakov, podrijetlom iz naših krajeva i povezanih sa Sarajevom i Olovom, kupili dio Getsemanskoga vrta u Jeruzalemu i darovali ga Franjevačkoj kustodiji Svete zemlje.
Poseban dio propovijedi bio je upućen nazočnim članovima Viteškoga reda Svetoga groba jeruzalemskoga. Mons. Relota istaknuo je kako njihova nazočnost na slavlju predstavlja znak poštovanja prema povijesnoj povezanosti našega naroda sa Svetom zemljom, ali i svjedočanstvo trajne odgovornosti za kršćane i Crkvu u Isusovoj domovini. „Biti vitez ili dama Svetoga groba ne znači samo čuvati uspomenu na sveta mjesta i pripadati časnom Redu. To prije svega znači biti vjeran Kristovu križu, živjeti evanđelje u svakodnevici, biti čovjek molitve i služenja te svojim djelima podupirati kršćansku prisutnost u Svetoj zemljiˮ, poručio je vojni ordinarij.
Govoreći o suvremenim prilikama u Svetoj zemlji, propovjednik je upozorio na ratove, nasilje, strah, nesigurnost i prisilno iseljavanje, koji pogađaju ljude svih vjera i narodnosti. Posebno je istaknuo ugroženost kršćanske prisutnosti u zemlji u kojoj je Isus Krist rođen, živio, umro i uskrsnuo. Povezujući iskustvo Svete zemlje s bosanskohercegovačkom stvarnošću, podsjetio je kako i naša zemlja nosi duboka iskustva stradanja, rata, podjela i ljudske patnje. Upravo zbog toga imamo posebnu odgovornost svjedočiti da je suživot moguć, da različitost ne mora biti prijetnja i da se budućnost može graditi na međusobnom poštovanju.
Kao vojni ordinarij, posebno je istaknuo važnost mira i odgovornosti onih koji su pozvani čuvati sigurnost i štititi ljudsko dostojanstvo. Služiti domovini i čovjeku, poručio je, znači biti spreman štititi život, promicati pravdu i nikada ne izgubiti iz vida čovjeka koji stoji pred nama. Na završetku propovijedi mons. Relota pozvao je vjernike da iz slavlja ponesu svijest kako ne mogu uvijek promijeniti životne okolnosti, ali mogu promijeniti način na koji se odnose jedni prema drugima. Kršćanski poziv, istaknuo je, jest biti čovjek koji gradi mostove, donosi nadu i služi drugima.
Na misnom slavlju sudjelovali su i članovi Viteškog reda Svetoga groba jeruzalemskoga. Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi Franjevačke bogoslovije u Sarajevu, a nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je zajedničko druženje i zakuska u predvorju svetišta. Proslava blagdana u sarajevskom svetištu tako je bila prigoda za obnovu pobožnosti prema sv. Nikoli Taveliću, ali i za podsjećanje na duboke povijesne i duhovne veze Bosne i Hercegovine sa Svetom zemljom te na trajni poziv svakoga kršćanina da vjeru pretvori u konkretno svjedočanstvo mira, solidarnosti i ljubavi.
(foto: fra Dominik Šimić)
Iz života sv. Nikole Tavelića
Fra Nikola Tavelić, prvi kanonizirani hrvatski svetac, rođen je u okolici Šibenika polovicom 14. stoljeća. Nakon stupanja u franjevački red, fra Nikola je poslan u Bosnu kako bi naviještao evanđelje. Ondje je proživio 12 godina, pozivajući pripadnike Crkve Bosanske natrag u krilo Katoličke Crkve. Potom je pošao u misije u Palestinu, gdje je zajedno sa još trojicom braće franjevaca umro mučeničkom smrću 14. 11. 1391. u Jeruzalemu. Blaženikom ga je proglasio 1889. godine papa Lav XIII., a 21. lipnja 1970. godine proglašen je prvim službenim svecem hrvatskoga naroda. Do danas su svetima proglašeni još fra Leopold Bogdan Mandić i Marko Križevčanin, uz to je još 16 njih u stupnju blaženika, a za mnoge se u ovom trenutku vode postupci za proglašenje blaženima i svetima.
