Često ni jedni ni drugi ne znaju što i od koga tražiti. Župnici ne znaju tko je pravno mjerodavan s obzirom na kanonske izvide prije vjenčanja jer je danas sve više vjernika koji imaju nekoliko prebivališta i boravišta, a samim time i više pravno mjerodavnih župnika. Zaručnici ostaju zbunjeni jer svaki od njih kaže nešto drugačije ili traži dokument više koji u stvarnosti i nije potreban ili ga čak nema pravo ni tražiti. Da bi se takve situacije izbjegle, ovdje će se ukratko pokušati prikazati kanonske odredbe koje je potrebno provesti prije same ženidbe, kako bi joj župnik mogao zakonito prisustvovati. Pojedine ih biskupske konferencije donose za svoje područje sukladno općem pravu Katoličke Crkve, a odnose se na ženidbene navještaje, kanonske izvide i zaručničke ispite (kan. 1067).
Čemu služe ove odredbe? Već se u prethodnim člancima vidjelo da valjanost ženidbe ovisi o ženidbenoj privoli kao i to da samo pravo, božansko i crkveno, može zabranjivati i određivati zapreke za sklapanje valjane ženidbe. Stoga je, sukladno kanonu 1066, potrebno imati moralnu sigurnost da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju, tj. da ne postoje elementi koji bi isključivali ženidbenu privolu niti kakva zapreka koja bi samu ženidbu činila nevaljanom ili nedopuštenom.
Ženidbeni navještaj
Ženidbeni su navještaji doslovno javno oglašavanje imena osoba (njihova vjera, datum i mjesto rođenja, imena roditelja i sl.) koje namjeravaju sklopiti ženidbu. Prema aktualnom Zakoniku (ZKP iz 1983.) ženidbeni navještaji više nisu obvezni jer se potrebni izvidi mogu obaviti i na druge načine. Ovdje Zakonik daje slobodu biskupskim konferencijama da odluče o njihovoj pravnoj obvezi i načinu uređenja, bilo da se radi o usmenom ili pismenom navještaju.
Svrha navještaja je dati ženidbi dimenziju javnosti kako bi svi koji znaju da se iz nekoga razloga ženidba ne može sklopiti valjano to na vrijeme prijavili i spriječili duhovnu i materijalnu štetu zaručnika i drugih osoba. Tako su Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine donijele odluke da se sklapanje ženidbe treba jedanput usmeno ili pismeno oglasiti u župi ili župama gdje zaručnici imaju prebivalište ili boravište (ako ih ima više, onda u svim). Oglašava se nedjeljom ili blagdanom na misi ili kod drugoga bogoštovnoga čina na kojem se okuplja župna zajednica. Pismeni oglas treba izvjesiti na prikladno mjesto uoči nedjelje i blagdana i ostaviti ga izvješenim barem tri dana na oglasnoj ploči. Ženidbeni navještaji mogu se izostaviti u slučaju mješovite i tajne ženidbe, prijeke potrebe i oprostom mjesnoga ordinarija.
Sukladno kanonu 1066, potrebno je imati moralnu sigurnost da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju, tj. da ne postoje elementi koji bi isključivali ženidbenu privolu niti kakva zapreka koja bi samu ženidbu činila nevaljanom ili nedopuštenom
Kanonski izvidi
Da bi se izvidi za vjenčanje mogli napraviti na vrijeme, zaručnici se moraju javiti svome župniku barem mjesec dana prije vjenčanja. Zadaća izvida prije ženidbe pripada župniku na koga spada i kanonsko prisustvovanje ženidbi, a to je župnik župe gdje oba zaručnika ili samo jedan od njih imaju prebivalište ili boravište ili jednomjesečno boravljenje (kan. 1115).
Ovdje se mogu pretpostaviti barem četiri različite situacije s obzirom na pravnu mjerodavnost župnika. Prva: ako su zaručnici iz iste župe, izvide prije ženidbe obavlja župnik župe kojoj pripadaju. Druga: ako su iz dviju različitih župa, izvide može obaviti bilo koji od njihovih župnika, a mogu ih obaviti i obojica, svaki za zaručnika iz svoje župe, ako to traže okolnosti i pastoralne potrebe. Dakle, pravo imaju obojica, ali dužnost ima samo jedan od njih i to redovito onaj pred kojim se žele vjenčati. Treća: ako koji od zaručnika, ili oba, imaju više vlastitih župnika, svaki od njih može biti odabran da izvrši izvide ili zaručnički ispit prije sklapanja ženidbe. U takvom slučaju po pravu nijedan od mjerodavnih župnika nema prednost pred drugim,stoga zaručnici mogu slobodno izabrati pred kojim će od svojih vlastitih župnika i u kojoj župi obaviti vjenčanje. To isto vrijedi i s obzirom na izvide. Četvrta: ako će se vjenčanje obaviti u stranoj župi, gdje nijedan od zaručnika nema ni prebivalište, ni boravište, ni jednomjesečno boravljenje, onda dužnost obavljanja izvida pripada onom vlastitom župniku jednoga od zaručnika koji će stranom župniku izdati otpusnicu za vjenčanje da može na svom području dopušteno prisustvovati sklapanju ženidbe (kan. 1115). Prema tome, kada zaručnici prvi put dođu na razgovor župniku s odlukom da žele sklopiti brak, budući da on svoju mjerodavnost ustanovljuje na temelju prebivališta stranaka, najprije će im postaviti pitanje gdje stanuju. Prema njihovim odgovorima odmah će vidjeti imaju li oboje ili jedno od njih prebivalište, boravište ili jednomjesečno boravljenje u njegovoj župi i prema tome je li on njihov vlastiti župnik mjerodavan za prisustvovanje njihovom vjenčanju, a zatim i za obavljanje izvida.
Ispit zaručnika
Osnovni postupak ili izvid da bi se utvrdilo sve što je potrebno prije samoga vjenčanja jest zaručnički ispit. Svrha je ovoga ispita pouka zaručnika o ženidbenim kanonskim propisima, o svemu što može stajati na putu valjanom i dopuštenom sklapanju braka, da se utvrdi njihovo slobodno stanje, odsutnost zapreka, slobodna nakana, cjelovitost privole, da se provjeri i njihovo poznavanje osnovnih kršćanskih istina, bitnih svrha i svojstava ženidbe, prava i dužnosti bračnih drugova i sl.
Drugi dio izvidnoga postupka prije vjenčanja sastoji se u prikupljanju isprava i svjedočanstava koje pravo propisuje kao dokaz za slobodno stanje zaručnika ili kao dokaz da je prije vjenčanja sve izvršeno prema kanonskim propisima. Dužnost prikupljanja isprava tereti onoga župnika koji je mjerodavan za prisustvovanje vjenčanju i koji će stvarno vjenčanje obaviti ili delegirati drugoga svećenika ili đakona.
Potrebni dokumenti su: krsni list ne stariji od 6 mjeseci (nije potreban samo ako je stranka krštena u župi vjenčanja), slobodni list (on se obvezno izdaje kada zaručnici dolaze iz različitih biskupija, a ako su pripadnici različitih župa iste biskupije, onda se njegovo izdavanje preporuča, a ne nalaže), smrtni list (odnosi se na prijašnjega ženidbenoga druga ako je jedna stranka već bila vjenčana), pravosnažna presuda crkvenoga sudišta o ništavosti ženidbe (ako se radi o stranci čija je prethodna ženidba pravosnažnom sudskom presudom proglašena ništavnom), indult oprosta od zavjeta, odnosno indult povratka u laički stalež s oprostom od celibata (ako se radi o bivšem redovniku, đakonu ili svećeniku) i sl.
Ako župnik u zaručničkom ispitu dozna da je neka osoba bila civilno vjenčana ili da je živjela u izvanbračnoj zajednici, treba ispuniti poseban obrazac prema odredbi biskupske konferencije te priložiti svjedočanstvo civilnoga razvoda.
