Najraniji oblici društvenih mreža pojavili su se s razvojem tehnologije. Prvo su to bili razni programi za e-poštu (popularni e-mail) i chat koji su svjetlo dana ugledali početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Nakon nekoga vremena i niza tekstualnih grupa i servisa koji su funkcionirali kao zatvoreni sustavi i privatne grupe i forumi, devedesetih godina prošloga stoljeća dolazi do razvoja društvenih mreža koje su bile temelj ovim današnjim. Prve korištene na našim prostorima bile su MySpace i MSN Messenger. Vrijeme koje je dolazilo iznjedrilo je brojne druge mreže koje i dandanas koristimo. Od Vibera, Whatsappa, Telegrama, Snapchata, pa s druge strane do onih koje su više multimedijske – Twitter, Facebook, Instagram, YouTube. One koje se također u velikoj mjeri koriste na našim prostorima su TikTok (isključivo video sadržaj) i LinkedIn, koji služi za poslovno umrežavanje. Budući da su sve ovo mediji (eng. social media), ovi digitalni su uvelike potisnuli tradicionalne medije (radio, televiziju, tiskane novine).
Naličje društvenih mreža
Čovjek će uvijek, kako to u svim područjima čini, prvo ukazati na negativne strane društvenih mreža. Tako ćemo najčešće čuti da nam „oni kradu podatke i prodaju ih za sitne novce” (misleći pri tom na bogatije, konkretno Amerikance). Kada malo bolje razmislimo, kome bi trebali osobni podatci bilo koga od nas? Podatci poput bračnoga stanja, adrese stanovanja, broja telefona, imena djece (ili često danas: imena kućnih ljubimaca), naše navike, hobiji, interesi, pa i imovinskoga stanja koje na našim područjima nije tako istaknuto… kome su potrebni? Ne trebaju nikome ti osobni podatci radi onoga na što prvo pomislimo, nitko neće osobno tražiti jednoga malog čovjeka (kojega ujedno i ne poznaje) od osam milijardi njih u svijetu na njegovoj kućnoj adresi ni na poslu gdje radi. Ne. Takvi podaci su potrebni isključivo radi financijske dobiti, tržišta, konkretno – marketinga. A zbog toga im se posjedovanje svih tih podataka i isplati.
Marketing je jedna od grana koja trenutno u svijetu ostvaruje jednu od najvećih dobiti. I sve se vrti oko njega. Svaka druga grana praktički ne funkcionira bez marketinga. Svi podatci koje podijelimo davno su otkupljeni, a danas ih zainteresirani akteri samo „pokupe” sa skrivenih područja interneta i koriste. Na koji način i u koje svrhe? Naime, internetski servisi na osnovi podataka jednoga čovjeka – svih podataka koje smo gore nabrojili – stvaraju, odnosno kreiraju određeni algoritam koji funkcionira samo za tu osobu. Pa mu tako prikazuje oglase sukladne njegovim interesima i životnim okolnostima, na društvenim mrežama daje „prijedloge za prijatelje” baš one ljude s kojima dijelite interese (ili koje ste sreli nedavno). Dakako, u proces izrade algoritma uključen je AI (umjetna inteligencija), iako je tu riječ o sustavima koji nisu nepoznanica i koji funkcioniraju kao svaka druga (pametna) tehnologija. Ne radi se o robotima, već nešto bolje programiranim sustavima. Ovdje i dalje nije isključeno da smo putem telefona i prisluškivani.
Ovom negativnom „efektu” pametne tehnologije i posebice društvenih mreža pridodat ćemo još neke. Osim što su razvile niz ovisnosti kod mladih ali i općenito ljudi, društvene mreže dovele su do otuđivanja ljudi jednih od drugih. Društvene mreže zapravo nisu tako društvene kako mislimo. Društvene su samo u onom pogledu i onom vremenu koliko je čovjeku potrebno da putem Vibera, Whatsappa ili Facebook Messengera komunicira s bližnjima koji su tisućama kilometara daleko, a pomoću ovih sredstava mogu biti tako blizu. To je jedina prvotno planirana, a danas jedina istinska korist društvenih mreža – približiti se drugima i ostati s drugima. Kako je sve manje stvarnoga kontakta s drugima, kod pojedinca se umanjuju i vještine socijalne interakcije, asertivnost je skoro nepostojana i u velikoj mjeri se javlja socijalna anksioznost.
Psihološki utjecaj društvene mreže vrše i stvaranjem lažnih slika o sebi. Ne samo oni koji se aktivnije bave društvenim mrežama nego i „običan čovjek” običava stvoriti lažnu sliku o sebi. Ona ne mora biti lažna samo prema fizičkom izgledu nego i prema onome čime se čovjek bavi, kako provodi svoje vrijeme i s kime se druži. To čini kako bi zaštitio sebe, svoje dostojanstvo i svoju privatnost, ali nerijetko i kako bi se svidio drugima. Događa se iz razloga da osoba pomisli da ne treba prikazivati bilo što negativno na svojim profilima (ne želeći širiti na druge svoja trenutno loša osjećanja), što je najčešće, a onaj drugi razlog je onaj na koji svatko prvi pomisli: pojedinac želi stvoriti sliku da živi savršen život. Ukoliko se malo zadubite u problematiku društvenih mreža, ili sami objavljujete bilo kakav sadržaj, uskoro ćete doći do zaključka da nema tako savršenoga života i da svatko objavljuje i prikazuje samo ono što želi da drugi vide. Svatko relativno dugo kreira sliku o sebi na društvenim mrežama, ona nikad nije ekvivalentna tom čovjeku u stvarnom životu jer u virtualnom svijetu nije moguće prikazati cijelu osobnost (a ni izgled!) čovjeka koji postoji, koji živi svaki dan. Taj čovjek je u svakodnevnom životu jedinstven, svojstven sam sebi, načinjen na sliku Božju i sve svoje osobenosti nikada neće uspjeti u potpunosti prenijeti u virtualni svijet. A tako je možda i najbolje.
Nove prilike za mlade?
I, koliko god loših stvari pronalazili u internetu, s orijentacijom na društvene mreže, mnogi su to znali iskoristiti. Od društvenih mreža napravili su svoja zanimanja, ostvarili stalna zaposlenja s manje-više stabilnim (i visokim!) primanjima. Tako danas imamo influencere, koje prema njihovim sposobnostima možemo nazvati stručnjacima za digitalni marketing. Ovaj oblik marketinga je danas i najunosniji marketing za brojne tvrtke. Naravno, iz razloga što svatko od nas taj oblik marketinga najviše susreće (iako o tome često ne razmišljamo), jer smo svi aktivni korisnici interneta.
Influencer (čit. influenser) je osoba koja ima sposobnost utjecati na potencijalne kupce proizvoda ili usluge promoviranjem ili preporukom artikala na društvenim mrežama. Titula influencera ne stječe se lako niti dolazi preko noći. Naravno, uvijek će biti onih koji su do toga došli nešto lakšim putem, na osnovi obiteljskoga prezimena ili popularnošću na TV-u ili reality emisijama. Uspon jednoga influencera traje najmanje 2 – 3 godine kako bi osoba došla do brojke 70 000 – 80 000 pratitelja, što je u tom svijetu zapravo malo. Sa sve većom brojkom veći je i utjecaj na publiku, influencer uživa veće povjerenje klijenata i stječe nove.
Mnogi su s ovim poslom počeli preko YouTube-a, 20-minutnim i višeminutnim tematskim ili video blogovima (vlogovima) u kojima su prikazivali svoj svakodnevni život. Pravi termin „društvenih mreža” nije čak došao u centar pozornosti s Facebookom nego s Instagramom na kojem su se mnogi ostvarili i koji je mnoge osposobio za poslove kojima se bave. A kako? Jednostavnim svakodnevnim i čestim objavljivanjem postova i priča, u posljednje vrijeme i reelsa (kratkih videozapisa), koji su morali biti kreativni i privlačiti pozornost. Ono što je bila manjkavost Instagrama ostvareno je u TikToku – mreži prilagođenoj za današnji ubrzani svijet, mreži koja nudi jako kratke videe pune korisnih (a nekad i beskorisnih) informacija ili smiješnoga sadržaja koji će pojedincu ispuniti tih 10 sekundi. Ujedno je i mreža koja, zbog tako kratkih a zanimljivih videa, 10 sekundi pretvori u 3 sata neprekidnoga listanja i tako stvara ovisnost a da pojedinac i ne primijeti koje vrijeme je protratio na takvu aktivnost. Mogućnosti zarade kroz TikTok praktički su nikakve: ukoliko u isto vrijeme osoba nije aktivna i na Instagramu, bankovni račun će ostati prazan.
Razlozi zašto se putem Instagrama mogu ostvariti takvi prihodi jesu što ima nekoliko vrsta objavljivanja sadržaja, različite mogućnosti komunikacije među korisnicima, te opcije „business profila” i praćenja analitike (čiji ispis potencijalni klijenti traže prije uspostavljanja suradnje) kao i velik broj korisnika koji će objavljeni sadržaj komentirati i prosljeđivati drugima. Instagram je na internet uspio donijeti još jednu veliku promjenu: uspio je obezvrijediti vrijednost lajkova, koji su sad postali pro forma. Prije nekoga vremena svim korisnicima je dana mogućnost da lajkove svojih objava skriju ili ostave otvorenima. U isto vrijeme promijenjen je i algoritam, tako da se korisnicima sadržaj nije preporučivao na osnovi lajkova nego komentara, te „spremi za pogledati kasnije”, kao i podatka da je taj sadržaj samo pregledan i prelistan.
Ono što je malo poznata stvar je da se Instagram svojski trudi potisnuti sve aktivnije profile na ovoj mreži, male biznise, stručnjake za digitalni marketing, i sve treće i četvrte od kojih i sam Instagram nema prihoda. Prvotni plan ove mreže nije bio da se njime razvijaju biznisi, nego da poveže ljude slikom i videom. S vremenom je stvar izmakla kontroli, pa tako brojni svoj cijeli život temelje na korisničkom profilu na Instagramu. Instagram takve račune potiskuje i umanjuje čestim mijenjanjem algoritma (prikaza objava i profila drugima), zbog čega će neke objave koje korisnik objavi istoga trenutka otići u zaborav, odnosno prikazat će se samo kod 20 % pratitelja. Samim tim pada i analitika profila koja je tom aktivnom korisniku potrebna kako bi ostvario suradnju s klijentima. Tako se oni stalno bore s Instagramovim algoritmima, osmišljavajući nove načine kako ostati ili ponovno postati vidljivi drugima. Za pretpostaviti je kako će Instagram jednoga dana jednostavno onemogućiti business profile ili čak ugasiti neke s jako visokim brojem pratitelja, odnosno one koje smatra opasnošću po samu platformu.
Poučeni iskustvom sada već „standardnih” influencera, nekoliko pojedinaca i skupina mladih odvažilo se iskoristiti isti ovaj „javni prostor” za evangelizaciju, što je za svaku pohvalu. Sada možemo listajući kroz YouTube naići na videozapise svjedočanstava izrečenih na duhovnim obnovama te videozapise svojstvene Božanstvenoj komediji u izdanju Laudato TV-a. Na Instagramu ćemo naći citate i pouke različitih svetaca koji na svakodnevnoj razini mogu biti izvrsna motivacija za približiti Isusa mladom srcu, dok na Facebooku katolički karizmatici i duhovni glazbenici dijele vrlo zanimljiv sadržaj i obavijesti o duhovnim obnovama i lijepim događajima.
Informacijska sigurnost
Još jedan aspekt društvenih mreža koji treba promotriti je da su, prvo uz pomoć blogova a danas svih društvenih mreža, korisnici u cijelom svijetu postali kreatori sadržaja. I to ne samo sadržaja na koji smo se prethodno osvrnuli, tj. tekstualnih i multimedijskih sadržaja iz svakodnevnoga života nego i generalno informacija. U 21. stoljeću svaki je čovjek postao medij, svatko treba imati sposobnosti kreiranja i adekvatnoga prenošenja i distribuiranja informacija, ali to nažalost nije tako. Umjesto stvaranja korisnih informacija, čovjek će prije posegnuti za poluinformacijom koja će u kratkom roku postati dezinformacija. S druge strane, oni koji tu informaciju primaju (odn. pročitaju ili čuju) odmah će je zaprimiti kao istinitu, bez previše razmišljanja. Rezultat je to nepostojanja vještina kritičkoga mišljenja koje se zaista trebaju godinama razvijati čitanjem, educiranjem i, zapravo, sagledavanjem raznih situacija iz različitih kutova. Općenito, na snazi je problem medijske i informacijske pismenosti, posebno uočljive na društvenim mrežama. Medijska i informacijska pismenost podrazumijeva „skup vještina, stavova i znanja neophodnih za razumijevanje i primjenu različitih vrsta medija i formata kojima se informacija komunicira te razumijevanje i korištenje komunicirane informacije na tim medijima i formatima” (Vajzović et al., 2020). Nažalost, problem medijske i informacijske pismenosti nije lako rješiv. Za njega je potrebno cjeloživotno učenje upravo zato što je tehnologija u stalnom razvoju. Ipak, kada pojedinac stekne osnovne vještine u ovom području, lakše će i bolje kreirati i komunicirati informacije te će kao takav biti podobniji za djelovanje na društvenim mrežama. Potrebno je duže razdoblje kako bi se dosegla jedna pristojna razina u kojoj se društvene mreže neće zloupotrebljavati ni u (dez)informativne svrhe, ali i kako bi čovjek počeo pronalaziti njihove korisne svrhe i dobre načine kako ih koristiti.
