Hrvatska enciklopedija praznovjerje definira kao „pogrešno, lažno, prazno vjerovanje; vjerovanje koje se ne uklapa u sustav vjerovanja osobe koja o njemu prosuđuje. Suvremena etnologija i kulturna antropologija napustile su termin praznovjerje podrazumijevajući da je posve subjektivan, ovisan o vjerskom uvjerenju onoga tko donosi sud o nekom vjerovanju, odnosno odlučuje je li riječ o pravoj vjeri ili o pukom praznovjerju. Umjesto toga u hrvatskoj se etnologiji upotrebljavaju pojmovi pučka (narodna) vjerovanja, opreka kršćansko: nekršćansko i dr.”
U osnovi praznovjerje ima vjerovanje u nadnaravni uzrok događaja objašnjavajući situacije na temelju nekih vjerovanja da su međusobno povezane ili pod utjecajem nekih nadnaravnih sila. Crkva praznovjerje ne dopušta i smatra ga grijehom. Nažalost, praznovjerja nisu samo dio baštine nego su dobrim dijelom još uvijek prisutna u svakodnevici kako bi se izbjegle neželjene situacije, nesreće, zaštitilo od djelovanja zlih sila.
Najvećim dijelom se odnose na životnu sreću i nesreću, a ovo su samo neka iz naše pučke tradicije.
- Tko vidi dimnjačara, treba zavrnuti dugme za sreću.
- Kada se izjavi nešto dobro, treba triput kucnuti o drvo da zli duhovi ne bi poremetili.
- Sedam godina nesreće čekalo bi osobu koja razbije ogledalo.
- Često se govorilo da se ne valja navečer puno smijati jer bi se ujutro moglo plakati.
- Ako bi zaigralo lijevo oko, smatralo se da će se čuti loša vijest, a nije se smatralo opasnim igranje desnoga oka.
- Ako zvoni u desnom uhu, čut će se dobar glas; a u lijevom, ružan glas.
- Pronalazak djeteline s četiri lista znači sreću.
- Kad bubamara sleti na ruku, nagoviješta dane sreće. Govoreći bubamari: Frrr(ni), baka, kaži, ne laži di ću se udat’?, djevojke su vjerovale da će se udati u mjesto koje se nalazi u smjeru u kojemu je bubamara odletjela.
- Neudana djevojka koja u svadbi uhvati mladin buket prva će se udati.
- Ako bi netko sjeo za kut stola, govorilo bi se da može ostati udovac/udovica; odnosno ukoliko je nevjenčan, da se neće nikada vjenčati.
- Za svatove se govorilo da ne valja da se vraćaju istim putom kojim su došli do djevojačke kuće.
- Ako se nespretno prolije kava ili voda, a u kući je trudnica govorilo se da će se roditi muško.
- Ako svrbe tabani, govorilo se da će se uskoro na put.
- Smatralo se da posao ne valja počinjati petkom: Petak – loš početak.
- Ako nekome ispadne zalogaj iz usta, kaže se da ga netko gladan gleda.
- Ječmenac na oku posljedica je neposlušnosti prema trudnoj ženi.
- Ako nekoga svrbi lijevi dlan, dobit će novac; a desni, dat će novac.
- Nije dobro bilo ljuljati praznu kolijevku da se djetetu ne bi dogodilo nešto loše.
- Ako dijete muca, govorilo se da prosjaku treba ukrasti komadić kruha i dati djetetu da pojede pa će prestati mucati, a ako ne govori nikako, da će progovoriti.
- Nije bilo poželjno da ovca bude predvodnica stada jer se govorilo: Teško kući gdje je ovca zvonarica i žena gospodarica.
- Kad bi se ptice i blago uznemirili, govorilo se da će biti kiše.
- Ako blago neće kući iz ispaše, govorilo se da će nevrijeme jer osjećaju da zbog nevremena neće ponovno moći u pašu.
- Ako se žabe navečer glasno čuju, govorilo se da će biti kiše. Slično se vjerovalo kad mravi iziđu iz mravinjaka, ili pčele iz košnice ili pak kad lastavice lete nisko.
- Ako pas jede travu, govorilo se da će padati kiša.
- Grlica koja kruži nebom najavljivala je smrt.
- Sreću bi donosili tuđa mačka ili pas kada priđu kući, a kada mačka leži kod bolesnika, to je znak da će ozdraviti.
- Ako se mačka umiva, znak je da dolaze gosti.
- Lošim predznacima smatralo se javljanje sove blizu kuće ili nadlijetanje gavranova.
- Vjerovalo se da ne valja ubiti pauka, pčelu ili guštera. Govorilo se: Tko ubije guštera, umr’t će mu mater.
- Ako kokoš propjeva kao pijetao, odmah bi je se zaklalo smatrajući da nosi nesreću.
- Sanjanje mutne vode značilo bi bolest, a bistre zdravlje.
- Novac je značio trač, zmija bolest, ovce brigu, blato novac.
- Ako se sanja da se njiva ore, govorilo se da će netko umrijeti. A ako se sanja da je netko umro, produžio bi mu se život.
Uz običaje za blagdane znale su se vezati i neke nekršćanske radnje.
- Od božićne pečenke, veselice, božićarke ostavljala se plećka pomoću koje se gatalo o obiteljskim događajima, o tomu kako će roditi ljetina i dr.
- Vjerovanje koje prati Veliki petak je da se popijeno vino pretvara u krv. U Sinjskoj krajini vjerovalo se da se taj dan ne smije krvariti, a na Braču da mesari ne smiju klati stoku te da žene ne smiju mijesiti kruh jer će u njemu biti krvi. U Lici je zabilježeno da se na Veliki petak ne smije češljati. Postoji i vjerovanje da osobe koje boli glava trebaju na Veliki petak oprati glavu sa zavjetom da više nikad neće petkom prati glavu.
- Blagoslovljeni oganj narod je u mnogim dijelovima Hrvatske na Veliku subotu nosio kući te od njega zapalio kućnu vatru i na taj način prenio blagoslov na svoje ognjište. Pazilo se da se blagoslovljena vatra ne ugasi jer su se bojali da bi time blagoslov mogao napustiti dom.
- Prema pučkom vjerovanju onaj tko na Svetu Barbaru počne praviti metlu, završi je na Badnjak i odnese na polnoćku te njome kasnije obiđe tri puta oko zemlje, može uhvatiti lopova koji ne bi mogao otići dok ga se ne oslobodi trostrukim udarcem metlom.
- Vjerovalo se da će onaj tko na Jurjevdan ustane kasno biti lijen i da će kasniti cijelu godinu; a tko ustane rano, da popodne neće drijemati te će biti vrijedan. Slavonska bi se mladež prije izlaska sunca umivala u rosi. U širokobriješkom kraju djevojke i žene bi se valjale u rosi vjerujući da ih neće boljeti kosti. U okolici Usore običaj je bio kupati se u rijeci vjerujući da to pridonosi zdravlju. Djevojke bi sadile neke biljke (npr. dva pera luka) i vjerovale da će se udati na onu stranu na koju se biljka nagne.
- Postojalo je vjerovanje da se na Svetu Luciju može vidjeti koja je žena u crkvi vještica. Trebalo je na Prvo čelo Božića početi praviti tronožac koji se trebao završiti do Sv. Lucije. Na Sv. Luciju trebalo je donijeti tronožac u crkvu, na misu, i sjesti na njega u dnu crkve te po vjerovanju, onaj koji je sjedio na tom tronošcu mogao je vidjeti koja je žena u crkvi vještica.
- Za Sv. Luciju ispisivali bi na najčešće dvanaest papirića imena djevojaka ili mladića, a neki bi jedan ostavili prazan. Do Božića bi svaki dan bacali jedan papirić, a poslije polnoćke bi pogledali posljednji vjerujući da će se vjenčati s osobom čije je ime posljednje ostalo. Ako bi ostao prazni papirić, to je značilo da se u toj godini djevojka/mladić neće vjenčati. Neke su djevojke za Sv. Luciju postile vjerujući da će se udati za onoga koga će te noći sanjati.
- I dan prije Sv. Tome djevojke bi postile i navečer se mazale mašću odojka zaklanoga za božićnu trpezu i pod voćkom molile sv. Tomu da im se budući muž javi u snu.
- Za Sv. Ivana Krstitelja djevojke bi uzele tri čička i svakoga od njih namijenile jednom momku. Izložile bi ih plamenu svitnjaka i ostavile preko noći u vodi. Djevojka je vjerovala da će se udati za mladića kojemu je bio namijenjen cvijet koji je ponovno procvjetao.
Brojna su praznovjerja dio demonoloških priča. Tako je u nekim našim krajevima običaj da se mrtvac „čuva” sve dok se ne sahrani. Čuvanje pokojnika obavljali su prijatelji, rodbina i susjedi. U kući se isprazni jedna soba u koju se stavi pokojnik i nekoliko klupa za sjedenje „čuvara”. Pokojnik ni u jednom trenutku ne smije ostati sam jer se vjerovalo da će se povukodlačiti ako mačka uđe u sobu i prijeđe preko mrtvaca.
Jedna priča kaže da su se sve žene trebale ujutro na pokladni utorak izvagati. Vjerovalo se da su žene koje se tada ne izvažu vištice koje bi se u ponoć sastajale kod Džolina oraha u Odžaku (kod Livna) i tu provodile cijelu noć.
Proricanja su posljedica neznanja i straha, neuspjeli pokušaji objašnjenja pitanja ljudske egzistencije i svakodnevnih događaja. O tomu kako čovjek može opažati i predviđati, ali da je Bog taj koji upravlja svime i ima završnu riječ najbolje govori anegdota kada su Bog i sveti Petar hodali u vrijeme velike suše i pitali kakvo će biti vrijeme. Neki su govorili da će biti kiše jer gljive rastu po gnojivu, drugi jer guske gacaju. Potom upita sv. Petar Boga hoće li im dati kišu, a Bog odgovori: Ovim prvima neka daju gljive, a drugima guska.
