Početna stranica » “Pametna” stvarnost

“Pametna” stvarnost

252 pregleda

"Pametna kola, kuće i gradovi", koji uz jaki medijski spin i politički pritisak sve više i sve brže postaju dio naše svakodnevice, mogu se vrlo lako i jednostavno pretvoriti u "pametne zatvore"

U našem tehnološkom dobu, u kojem je čovjeku teško zamisliti svoju egzistenciju bez sudjelovanja tehnologije, jedna od tehnologija koja je zacijelo obilježila zadnja tri desetljeća naših života jest internet. Brzi i obuhvatni razvoj interneta na različite je načine oblikovao naše živote: o raznolikosti ovoga utjecaja obavljeno je već mnoštvo znanstvenih istraživanja i napisano je isto toliko stručnih studija. Međutim, čini se, da se stvarni potencijal interneta tek počinje nazirati i razvijati te da još ozbiljniji, bitniji i konkretniji zahvati u naš svakodnevni život i materijalnu stvarnost koja nas okružuje tek predstoje. Tako barem izgleda kad se susretnemo s planovima i razmišljanjima koji se svode pod tehnologiju naziva Internet stvari.

Digitalne dimenzije stvarnosti

Stvarnost je već na različite načine destinacija i poželjni predmet informacijskoga doba. Za to nam svjedoči i postojanje različitih tehnologija koje su baš upravljene na stvarnost te s njom pokušavaju na izravan ili neizravan način eksperimentirati kroz svoje modele, još uvijek, digitalne stvarnosti. Ona ima svoje nijanse koje se izriču kroz tehnologije virtualne (VR, Virtual Reality) i proširene (AR, Augmented Reality) stvarnosti.

AR tehnologija omogućuje nam da putem aplikacije kroz zaslon nekoga uređaja vidimo elemente koji ne postoje u stvarnom životu. Ti elementi proširuju stvarnost oko nas, ali samo ako je gledamo kroz zaslon. Aplikacija omogućuje gledanje bez mogućnosti mijenjanja elemenata koje vidimo, tj. bez mogućnosti ikakve interakcije s njima. Za razliku od proširene stvarnosti, za VR tehnologiju potrebno je koristiti naočale kroz koje ne vidimo ništa oko sebe, već samo virtualno stvoreni svijet. U tom trenutku svijet koji gledamo postaje naša virtualna stvarnost, u kojoj interakcija s elementima koje vidimo u aplikaciji nije moguća ili je pak moguća u minimalnoj mjeri.

Iz ove dvije tehnologije njihovim miješanjem nastaju još dvije: miješana stvarnost (MR, Mixed Reality) i produžena, povećana, ukrižena stvarnost (XR, Extended Reality, Cross Reality). MR tehnologija spaja AR i VR u miješanu stvarnost jer omogućuje i interakciju s elementima koji se pojavljuju što znači da se može mijenjati elemente koji se nalaze u prikazima, graditi ih i stvarati nove – u stvarnom vremenu. XR tehnologija objedinjuje sva tri navedena pojma isto kao što je i pojam „računalna tehnologija” krovni termin za sve ostale informacijske tehnologije i dodatke koje koristimo ili trebamo kada koristimo računalo. Osim na području zabave, sve ove tehnologije se već koriste u vojne, medicinske, terapijske, edukacijske, sportske i dizajnerske svrhe.

Internet stvari

Nakon virtualne i proširene stvarnosti, polako ali sigurno ulazimo u nešto što se može nazvati pametnom stvarnošću (SR, Smart Reality) – premda se ovaj naziv za nju stručno ne koristi, on prikladno opisuje njezinu narav. Ova se tehnološka razina utjelovljuje kroz Internet stvari (IoT, Internet of Things) s kojim ulazimo, nakon postmodernizma i posthumanizma, u još jedno post-doba: ovaj put je riječ o post-PC dobu što podrazumijeva doba nakon osobnih računala. Dimenzija interakcije postaje njegovo temeljno obilježje i doseže novu razinu poprimajući trodimenzionalnu dubinu: granica između stvarnoga prostora i kiberprostora blijedi jer internet napušta svoje stanište, tj. kutiju računala, dok se digitalni svijet seli u stvarni, materijalni svijet izvan njega – kako stvari tako i živih bića.

Ova interakcija proizvodi integraciju ogromne količine uređaja i omogućena je ugrađenim, bežično povezanim senzorima koji više-manje samostalno komuniciraju jedni s drugima i s raznim aplikacijama. Ova se vrsta komunikacije može ostvariti kako između ljudi i stvari tako i između samih stvari ili uređaja međusobno što čitav sustav čini uvelike autonomnim i pametnim. Time što se svakom fizički opipljivom predmetu ili živom biću koje se nalazi u prirodi može ugraditi senzor kako bi se moglo pratiti različite vrste njegove aktivnosti, stvara se jedna kompaktna cjelina. Podatci se šalju u određenu aplikaciju kako bi se te informacije bilježile, pohranile i analizirale te u realnom vremenu procesuirale i dovele do povratne informacije predmetu ili živome biću o promjenama koje trebaju nastupiti kako bi proces rada i življenja bio izvršavan u poželjnim, „idealnim” uvjetima.

Pametni zatvor?

Internet stvari označava revoluciju u umrežavanju suvremenih tehnologija i mnogi ga stručnjaci nazivaju i „novom industrijskom revolucijom” jer predstavlja mrežnu infrastrukturu u kojoj fizičke i virtualne „stvari” svih vrsta komuniciraju i nevidljivo su integrirane. S ovako umreženom stvarnošću stupamo u doba sveprisutnoga računarstva i hiperpovezanosti: riječ je o globalnom i sveobuhvatnom ambijentu umreženoga računalstva u kojem će se kompjuterska obrada podataka obavljati stalno, svugdje i u svemu. Jasno je kako Internet stvari ima puno prednosti jer će ljudski život na različite načine učiniti lakšim i praktičnijim: međutim, ova tehnologija ima i svoje vrlo upitne strane.

Jednu od njih svakako pokazuje vrlo važno pitanje privatnosti pojedinca, tj. odnosa nadzora i osobne slobode u jednoj takvoj „ambijentalnoj obavještajnoj mreži” – kako Internet stvari naziva Marc Goodman u svojoj knjizi Zločini budućnosti. Naime, Internet stvari se lako može pretvoriti u „Internet cinkaroša” u kojem će se iz raznih razloga, od političkih do financijskih, pratiti i nadzirati živa bića. Goodman upozorava: „Na isti način na koji se danas svaki naš pokret na internetu može pratiti, snimati, prodavati i unovčavati, to će biti moguće i u bliskoj budućnosti u fizičkom svijetu. Stvarni će prostor postati sasvim nalik na kiberprostor, i kako se svi predmeti oko nas budu pridruživali Internetu stvari, nestat će sve značajne razlike svijeta na internetu i onog stvarnog.”

Svijet u kojem je sve interaktivno može se programirati. To znači da će predmeti „postati ‘pametni’ i bit će u mogućnosti opisivati vlastitu lokaciju, blizinu, brzinu… Kako se budu umrežavali, ovi će uređaji razvijati vlastiti ograničeni oblik svijesti što će za rezultat imati svijet u kojem se ljudi, podatci i stvari spajaju… Dok je ‘stari’ Internet dopuštao desktop računarima, laptopima i serverima da razmjenjuju informacije, ‘novi’ internet će omogućiti da se daljinski kontrolira svaki predmet na zemlji.” Realna je mogućnost da će se stvoriti jedna „živa globalna informatička mreža koja diše svojim plućima, a tehnologija će oživjeti onako kako nikad ranije nismo vidjeli, osim u znanstvenofantastičnim filmovima”. Slijedom stvari, pametna kola, kuće i gradovi, koji uz jaki medijski spin i politički pritisak sve više i sve brže postaju dio naše svakodnevice, mogu se vrlo lako i jednostavno pretvoriti u pametne zatvore (SP, Smart Prison): u prostore u kojima će naša aktivnost biti stalno nadzirana, regulirana i upravljana – a po potrebi i ograničavana ili kažnjavana. Jednom kad stupimo u ovu pametnu stvarnost,postat će također vrlo upitno kako će ona reagirati na našu odluku da iz nje iziđemo: u kojoj će se mjeri racionalnost takve odluke moći opravdati te dopustiti mogućnost njezine slobodne provedbe.


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!