Prvi spomen franjevačkog samostana u Skakavi potječe od fra Bartola iz Pise, a samostan je tada pripadao usorskoj kustodiji. Na popisu kustodija i samostana Bosanske vikarije iz 1506. godine samostana u Skakavi više nije bilo pa se vjeruje da je već tada bio napušten. Ponovni spomen nalazimo u izvorima iz 17. stoljeća. Biskup fra Nikola Ogramić-Olovčić, za vrijeme posjeta župi Bijela, napisao je: „U selu ove župe koje se zove Skakava nalaze se franjevački samostan i crkva koje su u stara vremena Turci posve porušili, a porušeni zidovi i sada strše.“
U narodu ovoga kraja je i danas vrlo živa predaja i sjećanje na porušeni samostan pa se još uvijek na Zidinama održavaju vjerski obredi, a za blagdan sv. Franje se hodočasti. Kompleks samostana je smješten na uskom grebenu, a pretpostavlja se da je bio okružen zidom. Iznad crkve otkriveno je srednjovjekovno groblje. Tijekom arheoloških istraživanja 2013. godine, gotovo u cijelosti su pronađeni ostaci zidova gotičke crkve, a u unutrašnjosti i ostaci romaničke crkve te ostaci arhitektonskog sklopa za koji se vjeruje da je bila krstionica. Pronađen je i veliki broj pokretnih nalaza arhitektonske plastike.
Brod crkve je ispunjen nadgrobnim spomenicima, a ima ih i izvan crkve. Pronađene su i brojne ploče, sanduci, stećci sljemenjaci i uspravne ploče s motivom križa. Na Zidinama je otkopano i deset grobova. U nekima je pronađen novac, prstenje, igle i sl. Po završetku prve faze arheoloških istraživanja izvršena je zaštita i prezentacija postignutih otkrića. Ovaj arheološki lokalitet proglašen je nacionalnim spomenikom 2014. godine.
