Autor:

Viktorija Banić

Hodanje. Noga pred nogu i pogled usmjeren u tlo, uglavnom. Ponekad oko sebe, ako se baš mora, ali rijetko više …

Postoji jedna zgodna anegdota o čovjeku sa krša kad je stigao djeci u grad. Na autobusnom kolodvoru sjedne na tramvaj …

Kad smo bili djeca dodatno smo otežavali „pravo na želju“ u ovom slučaju pa smo između dugmeta i želje zgurali …

Nevjerojatnije sveopći učinak sporta na ljude. Prije svega, mislim na onaj na nacionalnoj razini, u skladu sa brazilskim zahuktavanjem na …

Mjesto radnje Trg bana Josipa Jelačića, ispred jedne banke, vrijeme radnje ’90 i neke. Čekala sam brata da podigne novce …

Blizu studentskog doma Stjepan Radić nalazio se na Savskom nasipu ostatak starog drvenog kupališta: stube, drvene kabine za presvlačenje, ostaci nekadašnje garderobe …

Slika 1: Topla, zlatna, baš onakva kakva treba biti. Mmm…, krafna. Volim… Vječna dvojba – čokolada ili marmelada? Najradije sve …

Špica. Popularni naziv za udarni termin tijekom radnog dana, otprilike između 15:30 i 17:00 sati. Vrijeme kada se ljudi u …

Zašto kiša pada baš uvijek kad ne ponesem kišobran? Zašto je uvijek crveno na semaforu kad stignem do pješačkog prijelaza? …

Početkom 60-ih godina prošlog stoljeća moj je otac završio učiteljsku školu u Sarajevu. Kad su mu, kao predanom mladom čovjeku, …

Postoje situacije i činjenice koje me čine sretnom i neizmjerno zahvalnom. Imala sam sreću družiti se u životu i imati …