Fra Juraj Dragišić (poznat, između ostaloga, i pod imenima Georgius Benignus de Salviatis, de Argentina, de Bosnia, Dobrotić itd.) rođen je u Srebrenici oko 1445, a umro u Barletti 1520. godine.
U rodnom gradu, u kojem su bosanski franjevci sagradili jedan od prvih svojih samostana i po kojem je cijela provincija dobila ime Bosna Srebrena, stupio je u franjevački red. Uskoro međutim napušta samostan i bježi pred turskim osvajanjima. Srebrenički samostan međutim nije u to vrijeme bio posve napušten. Bio je naprotiv još relativno dugo glavni samostan bosanskih franjevaca. Braća su ga definitivno napustila, bar po navodima fra Filipa Lastrića, 1686. godine „jer više nisu bila u stanju podnositi silnička zlostavljanja”.
Crtice iz života
Nakon napuštanja Srebrenice Dragišić se kratko zadržava u Jajcu, a zatim i u Zadru. Na kraju se skrasio u Italiji (u Ferrari, pa u Barletti), gdje je nastavio započeti studij teologije. Za svećenika je zaređen 1469. godine. Nakon toga dodatno obrazovanje stječe i u Parizu te na Oxfordu. Dosta se družio i s kardinalom Bessarionom i kretao u intelektualnim krugovima oko njega. Pošto je Bessarion bio optužen za herezu, branio ga je spisom Defensorium cardinalis Bessarionis (Obrana kardinala Bessariona, 1469). I inače se dosta bavio obranama optuživanih za kakvo krivovjerje odnosno za po čemu drugome sumnjive filozofske ili teološke nazore. Tako je npr. branio 900 teza talijanskoga filozofa Pica della Mirandole u spisu Filozofski, kabalistički i teološki zaključci (Conclusiones philosophicae, cabalisticae et theologicae). Branio je također G. Savonarolu u spisu Propheticae solutiones (Proročka rješenja, 1497) te njemačkog dominikanca Johannesa Reuchlina i njegovo djelo Augenspiegel, energično se protiveći uništavanju hebrejskih knjiga i naglašavajući njihovo veliko značenje i za razumijevanje kršćanstva samoga i za uspostavljanje dijaloga među velikim svjetskim religijama. Reuchlina je branio u djelu Defensio praestantissimi viri Ioannis Reuchlin (Obrana preizvrsnoga gospodina Johannesa Reuchlina, 1517).
Spis Proročanska rješenja mnogi smatraju Dragišićevim glavnim djelom. U njemu autor nastoji dokazati vjerodostojnost, istinitost i autentičnost proročanstva G. Savonarole, ali proširuje raspravu i na mogućnosti sigurnih znanja budućih događaja uopće te na (ne)mogućnosti pojavljivanja budućih proroka.
Osamdesetih godina 15. stoljeća Dragišić boravi u Firenci. Tamo je postao i štićenik Lorenza Medicija te mentor njegovim sinovima Pietru i Giovanniju, od kojih je ovaj drugi kasnije izabran za papu pod imenom Leon X. Njima dvojici posvetio je i djelo Nova dijalektika (Dialectica nova secundum mentem Doctoris subtilis et beati Thomae Aquinatis aliorumque realistarum, 1488). God. 1490. biran je za provincijala Toskanske franjevačke provincije te dobio počasno ime firentinske plemićke obitelji Salviati (de Salviatis). Nešto prije toga djelovao je u Firenci kao profesor teologije i filozofije. Međutim nakon pada Lorenza Medicija Dragišić je dospio čak i u zatvor, a nakon toga se 1495. vratio u domovinu, ne doduše u Bosnu, nego u Dubrovnik, u kojem boravi četiri godine, od 1496. do 1500. U Dubrovniku je podučavao filozofiju i teologiju te obnašao, između ostalih, i službu generalnoga vikara Dubrovačke nadbiskupije, posebno zaduženoga za održavanje odnosa s Firencom. Tu je napisao i svoje najvažnije teološko djelo u obliku dijaloga pod naslovom De natura celestium spirituum quos angelos vocamus (O prirodi nebeskih duhova koje nazivamo anđelima, Firenca, 1599). U Dubrovniku je priređeno i posljednje Dragišićevo djelo, spis s područja logike, objavljen 1520. godine u Rimu pod naslovom Artis dialecticae praecepta vetera et nova (Nova i stara pravila dijalektičkoga umijeća). Nakon povratka u Italiju Dragišić je, između ostaloga, sudjelovao na… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
