Bršljan je zelena biljka penjačica koja se penje pomoću stabljičnih korjenčića, uglavnom po stablima, i do 25 metara. Listovi su najčešće trokrpasti, a u gornjem su dijelu biljke cjelovitoga ruba i jajasto izduženi. Cvate od kolovoza do studenoga zelenkastožutim cvjetovima koji su skupljeni u štitaste cvatove. Pepeljasto plavi plodovi su okruglasti, veličine graška, a sazrijevaju tijekom zime. To je česta biljka naših šuma. Osim što se penje po stablima, uzgaja se i kao ukrasna biljka po grobljima, zgradama. Često puže i po tlu, ali tada nikad ne cvate i ne donosi plodove.
Ljekovita svojstva i primjena: Listovi se mogu skupljati u svako vrijeme godine, ali najviše ljekovitih tvari sadrži u jesen prije cvjetanja. Prema najnovijim studijama najljekovitiji su vršni dijelovi ocvalih grančica. Suše se brižno na zraku. Bršljan sadrži mnoge ljekovite tvari, a osobito saponina, holesterina, pektina, raznih kiselina, malo joda i dr. Primjenjuje se u liječenju niza bolesti: kožnih, posebno lišajeva i akni; prišteva, paganca (velikoga potkožnog čira) na tabanu, žuljeva i kurjih očiju; ljuski i prhuta na glavi; polipa i izraslina u nosu; upala krajnika, otvorenih rana zubnoga mesa; žučnih i bubrežnih kamenaca te kamenaca u mokraćnom mjehuru; ateroskleroze, išijasa, bijeloga pranja kod žena itd. U ljekarnama se mogu nabaviti listovi za pravljenje čaja, ali jednako tako i neki homeopatski preparati.
Čaj: Jedna vrškom puna mala žlica suhih listova bršljana stavi se u ½ l vrele vode, ostavi 10 – 15 minuta poklopljeno, procijedi, može se zasladiti medom, te pije toplo i na gutljaje. Time se liječe sve već navedene bolesti, a osobito jak kašalj kod djece, bronhitis i druge smetnje dišnih organa, bolesti žuči, reume i gihta. Ljekovita je i čajna mješavina suhih listova bršljana, mišjakinje, cvjetova gloga i uspravnoga petoprsta, osobito kod liječenja kamena u žuči, bubrezima i mokraćnom mjehuru.
