Zimski je period vrijeme kada se u svakodnevnoj prehrani nalaze mesne termički neobrađene prerađevine kao što su npr. suhomesnati proizvodi te je stoga važno znati prepoznati simptome i znakove bolesti koje se tipično javljaju nakon konzumiranja zaraženoga, termički nedovoljno obrađenoga mesa i mesnih prerađevina. Radi se naravno o nadaleko poznatoj trihinelozi. Mnogi ljudi trihinelozu ne doživljavaju dovoljno ozbiljno jer o njoj malo znaju, ali ako pomislimo da ta bolest može završiti smrtnim ishodom ili ostaviti trajne posljedice na zdravlje, jasno je da se radi o jako ozbiljnoj bolesti i vrlo je važno stalno prosvjećivati pučanstvo o odgovornom postupanju sa životinjskim mesom, osobito u vrijeme kolinja.
Glavni domaćini svinje i štakori
Trihineloza je bolest uzrokovana parazitom Trichinella spiralis kod koje postoje dvije razvojne faze, crijevna i tkivna te je njima bolest i karakterizirana. U prvoj se fazi javlja proljev, a u drugoj, za vrijeme migracije ličinki iz crijeva u mišiće vrućica, jake mišićne boli, otekline lica i vjeđa. Uzročnik trihineloze može se razvijati samo kod sisavaca i to kod mesoždera i svežderača. Stoga od trihineloze obolijevaju svinja, štakor, pas, lisica, medvjed i jazavac, a glavni domaćini su svinja i štakor. Budući da su štakori kanibali i proždiru jedni druge, trihinela se prenosi sa štakora na štakora, ali se štakor zarazi i zaraženim otpacima svinjskog mesa. Svinja se inficira proždirući zaraženog štakora ili, što se danas smatra važnijim, hraneći se otpacima svinjskog mesa u klaonicama itd. U zadnje vrijeme pridaje se važnost širenju trihineloze preko lisica i jazavaca, meso kojih lovci bacaju svinjama ili ga zakapaju na gnojilištima i time omogućuju prenošenje trihineloze iz kruga divljači u krug domaćih životinja, tj. u gospodarstvo čovjeka.
Najvažniju etiološku ulogu za razvoj trihineloze čovjeka ima trihinelozno svinjsko meso, sušeno, nedovoljno smrznuto ili nedovoljno pečeno, osobito kobasice i šunka. Bolest se u čovjeka javlja sporadično ili u epidemijama. Pri jedenju zaraženog mesa budu čahure mišićnih trihinela probavljene, a tako oslobođeni paraziti prolaze u tanko crijevo gdje rastu i spolno dozrijevaju. Nakon toga ženke polažu ličinke u sluznici crijeva tijekom 4 – 16 tjedana. Jedna ženka izleže najmanje 1500 ličinki. Ličinke prelaze limfnim putem u krvni optok te zatim u poprečno prugaste mišiće gdje se savijaju i začahure. Začahurene ličinke su vrlo otporne te mogu ostati na životu, pa čak i u osoljenu i u osušenu mesu životinja te u nedovoljno kuhanom i smrznutom mesu. U mišićima čovjeka mogu živjeti do 30 godina.
Simptomi i znakovi bolesti
Bolest se obično dijeli u tri stadija. Prvi je tzv. intestinalni stadij koji nije uvijek izražen, taj stadij počinje nakon inkubacije od 24 do 48 sati. Očituje se mučninom, povraćanjem i proljevima ili zatvorom stolice, bolima u trbuhu te znojenjem. Izražena je opća klonulost i mlohavost mišića. Ovi mišići mogu biti jače ili slabije izraženi, a uzrokovani su mehaničkim oštećenjima otrovima trihinela. Ako prvi stadij nije izražen, bolest započinje simptomima drugog stadija. Drugi stadij počinje obično krajem prvog tjedna i može trajati 6 tjedana. Odgovara fazi kada ličinke migriraju iz crijeva u mišiće i uzrokuju upalu mišića. Ličinke dospijevaju i u druga tkiva, ali kako tamo nemaju povoljnih uvjeta za razvoj, propadaju. Ovaj je stadij karakteriziran s četiri glavna simptoma: povišenjem temperature, edemom lica vjeđa, bolima u mišićima i porastom eozinofila – jedne od pet glavnih tipova obrambenih bijelih krvnih stanica. Vrlo često nastaju i otekline mišića nogu, rjeđe ruku. Često dolazi do jakog crvenila konjunktiva. Na koži se može pojaviti osip. Od mišića najčešće su napadnuti mišići očiju, zatim mišić za žvakanje i gutanje, međurebreni mišići, dijafragma, mišići koji savijaju udove te trbušni mišići. Tako mogu biti izražene poteškoće pri govoru, gutanju i disanju, a u mišićima skeleta može doći do ukočenosti. U težim slučajevima su prisutne promjene na plućima, srcu i u središnjem živčanom sustavu. Na plućima tako nastaju upalna žarišta sa krvavim iskašljajem. Mogu se naći znakovi upale srčanog mišića u vidu ubrzanog pulsa ili srčane slabosti. Kao posljedica promjena u središnjem živčanom sustavu mogu se javiti simptomi upale mozga, meningitisa, različitih slabosti ekstremiteta pa sve do delirija ili kome. Ako ovaj stadij ne završi smrtno prelazi u stadij rekonvalescencije što traje nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. U to se doba savijaju mišićne trihinele, začahure se, a nakon 6 do 9 mjeseci u čahure se počinje odlagati kalcij. Ovako začahurene trihinele mogu u tijelu živjeti i do 30 godina.
Tijek i ishod bolesti ovisi o jačini invazije uzročnika te o kondiciji zaražene osobe. Prema tome ima lakih oblika bolesti, koje mogu proći neprimjetno, te različitih stupnjeva težine bolesti do onih najtežih koji završavaju smrću.
Dijagnoza se postavi na temelju anamnestičkih i epidemioloških podataka, kliničkih simptoma te karakterističnog nalaza krvne slike sa velikim porastom broja eozinofila. U rutinskom radu danas se uglavnom koristi indirektna dijagnostika i to primarno serološke metode, one se baziraju na dokazivanju specifičnih protutijela kod oboljelih osoba.
Bolje spriječiti nego liječiti
Pouzdanog specifičnog lijeka za trihinelozu nema. Najvažnija je prevencija bolesti koja se postiže veterinarskim nadzorom i trihinoskopijom. Soljenje, sušenje i dimljenje mesa ne uništava ličinke. Značajno je da smrzavanje mesa na -15 ˚C tijekom 20 dana ili naglo smrzavanje na -40 ˚C, što se primjenjuje u velikim hladnjačama, uništava ličinke trihinela. Dobrom termičkom obradom kod kuhanja i pečenja mesa, kada se u sredini odreska postiže temperatura od najmanje 60 ˚C, sigurno se uništavaju ličinke trihinela. Dakle, danas u svakom našem mjestu u veterinarskim postajama postoji jednostavna i brza mogućnost analize mesa na trihinelu tako da je takva analiza najbolja mogućnost koja nam stoji na raspolaganju da bismo bezbrižno uživali u domaćim suhomesnatim proizvodima, u umjerenim količinama naravno.
