Po njoj raste vjera, jača ufanje i usavršuje se ljubav prema Bogu i bližnjemu. Taj put izabrao je i talijanski odvjetnik Bartol Longo, kojega je koncem mjeseca listopada 1980. godine, papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim.
Zanimljiv je i jako poučan život ovoga blaženika za današnju intelektualnu mladež. Vjera koju je primio od svojih roditelja, nakon humanističke izobrazbe i studija prava u gradovima Lecce i Napulj, bila je silno uzdrmana. Na sveučilištu je vladao nekršćanski i antiklerikalni duh. A poznato je kada čovjek izgubi vjeru da slijedi put u nevjeru ili praznovjerje. Tako je bilo i s Bartolom. Lažni prijatelji su ga oduševili za spiritizam, koji je u to vrijeme u Napulju poprimio donekle oblik institucionalne religije s hramovima i obredima. Na djelu je bio kult koji je privlačio brojne znatiželjnike đavolskom snagom. Po Božjoj providnosti, Bartola je od većega zla sačuvalo prijateljstvo s jednim bogobojaznim profesorom. On ga je savjetovao da se u svojim sumnjama i poteškoćama obrati za pomoć jednom dominikancu. Ovaj ga je uspio vratiti vjeri, štoviše oduševio ga je za molitvu svete krunice.
Po završetku studija, Longo se vraća kući i počinje raditi kao odvjetnik. Živio je skromnim životom svakodnevno moleći krunicu. U to vrijeme neki pobožni svećenik mu je uputio proročke riječi: Gospodin će po tebi učiniti velike stvari. Ubrzo je napustio svoj posao, vratio se u Napulj i započeo apostolsko i karitativno djelovanje u siromašnom predgrađu. Upoznaje i bogatu udovicu Mariannu de Fusco, postaje upravitelj njezinih dobara te učitelj i odgojitelj njezine djece. Vidjevši posvuda duhovnu i materijalnu bijedu bio je uvjeren: sveta krunica će ovim neobrazovanim ljudima, koji nisu znali ni čitati ni pisati, pružiti temeljno znanje o vjerskim istinama i moleći krunicu postat će ne samo pobožniji nego i bolji.
U dolini Pompeja, na oltaru jedne male ruševne crkvice, postavio je sliku Kraljice svete krunice. I dogodilo se čudo. Sve više i više ljudi se okupljalo na molitvu ispred Marijine slike. Ljudima su uslišavane molitve i počela su se događati različita čudesa. Glas o tome proširio se cijelim krajem. Crkva je uskoro postala pretijesna. Javlja se ideja na tome mjestu napraviti prekrasnu baziliku na čast Kraljici svete krunice. Duša cijeloga projekta bio je Bartol Longo. Sve svoje sposobnosti stavlja u gradnju bazilike u Novim Pompejima te gorljivo širi molitvu krunice i istine vjere pokretanjem časopisa Krunica i Novi Pompeji.
Bartol Longo se ne zadovoljava samo time da ljude potiče na pobožnosti i molitvu krunice, nego se zauzima i za one koji su u nevolji. Tako je pored bazilike osnovao i sirotište za dječake i djevojčice te dom za djecu čiji su roditelji završili u zatvoru. Radeći sve to nikada nije gubio pouzdanje u Kraljicu svete krunice, čak i onda kada je doživljavao neuspjehe, poteškoće i odbačenost. Pratile su ga i lažne optužbe da je prevarant i lopov. Kada mu je 1925. godine, od strane crkvenih vlasti, uručeno priznanje za velike zasluge između ostalog je rekao: Danas želim u nazočnosti najvećih ličnosti, moje usvojene djece i siročadi, izreći svoju oporuku, jer uskoro će otkucati moja posljednja ura: ‘Prikupio sam milijunske iznose i potrošio ih gradeći baziliku i karitativne ustanove u ovom novom Marijinom gradu. Više ništa ne posjedujem, jer čitavo djelo sam predao Apostolskoj stolici… svoje slabo tijelo, povjeravam Vama, gospodine kardinale, s molbom da ga položite u svetište bazilike, u podnožju prijestolja moje drage Kraljice.
Posljednje godine svoga života ovaj pobožni čovjek proveo je u neprestanoj molitvi, u malenoj sobici sirotišta pored Marijine bazilike. Umro je u 5. listopada, uoči blagdana Svete krunice u 85. godini života. U desnoj ruci je držao križ, a u lijevoj svetu krunicu.
