Gospodin ovako dade meni bratu Franji da počnem činiti pokoru: dok naime bijah u grijesima, bilo mi je odveć gorko gledati gubavce. Ali sam me Gospodin dovede među njih i iskazah im milosrđe. A kad sam odlazio od njih, okrenulo mi se u duševnu i tjelesnu slast ono što mi bijaše gorko; i poslije sam malo ostao, pa otišao iz svijeta.
A Gospodin mi dade takvu vjeru u crkve da sam ovako jednostavno molio i govorio: Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, u svim tvojim crkvama koje su na cijelome svijetu, i blagoslivljamo te, jer si svetim križem svojim svijet otkupio.
Potom mi Gospodin dade i daje takvu vjeru u svećenike koji žive po uredbi svete Rimske crkve zbog njihova reda, te se hoću njima uteći i da me progone. Pa da imam toliku mudrost koliku je Salomon (usp. 1 Kr 5,9) imao i da nađem siromašne svećenike ovoga svijeta, neću u župama u kojima oni borave propovijedati protiv njihove volje.
Njih i sve druge hoću poštivati, ljubiti i častiti kao svoje gospodare. Neću u njima gledati grijeha, jer u njima razabirem Sina Božjega i moji su gospodari. A to činim stoga jer u ovome svijetu od samoga Svevišnjega Sina Božjega ne vidim ništa tjelesno do presveto tijelo i presvetu krv njegovu, koje oni primaju i drugima podjeljuju.
I želim da se te svete tajne iznad svega časte, štuju i na dragocjenu mjestu pohranjuju. Gdje god da na nepriličnim mjestima nađem napisana njegova presveta imena i riječi, hoću ih pokupiti i molim da se pokupe i pohrane na časnome mjestu.
Sve bogoslove i one koji su u službi presvetih božanskih riječi moramo častiti i poštivati kao one koji nam pružaju duh i život (usp. Iv 6,63).
