Da me je netko prije samo dvadesetak godina upitao što su brak i obitelj, bilo bi mi čudno da to uopće treba tumačiti, ali bih točno znao što bih rekao. Znam i danas, ali bi moji odgovori bili „modernom i progresivnom društvu” neprihvatljivi, konzervativni, nazadni, čak i homofobni, a da pri tome uopće ne bih ni pomislio nekoga obezvrijediti ili uvrijediti. Meni su jednostavno te vrednote nepromjenjive, očite i jasne kao lijep i sunčan dan, bez obzira na to što ih netko drugi subjektivno vidi i doživljava drukčije pa, u tome kontekstu, i sebe samoga. Sunčan dan je sunčan, bez obzira što ga netko subjektivno drukčije doživljava.
Konstatirati da su brak i obitelj danas u krizi jednostavno nema značajnijega odjeka najviše zbog indiferentnosti društvenoga sustava. Ono što netko naziva „krizom”, drugi naziva „civilizacijskim postignućem” i „modernizmom”. Pa umjesto da tražimo rješenja za ovu krizu koja ne može biti očitija jer u stvarnom vremenu gledamo kako kao narodi nestajemo, nameću nam se radije teorije i redefinicije braka i obitelji koje kao takve imaju budućnost koliko i Babilonska kula.
Ne tako davno bračna zajednica muškarca i žene, uglavnom patrijarhalno obojena, ipak je funkcionirala sa svim svojim nedostacima i nesavršenostima jer je društvo prepoznavalo vrijednost i privilegiju braka. Djeca su tako bila blagoslov, a u novije vrijeme su problem ili uteg karijeri i uspjehu. Što se dogodi na kraju takve priče, svjedoči nam problem s kojim se suočava Njemačka. Naime, 840 000 malih i srednjih poduzeća u obiteljskom vlasništvu morat će se zatvoriti ili prodati jer vlasnici nemaju djece.
Očito je da nam se na mala vrata uvode novi standardi i upitna civilizacijska dostignuća koji se maskiraju i provode tehnikom kukavičjega jajeta pa smo kao društvo sve izraženije konfuzni i dezorijentirani. U ovakvim prijelomnim okolnostima, nitko ne bi trebao biti suzdržan. Moramo se angažirati kako bismo vratili dostojanstvo braku i obitelji koje je sam Bog osmislio (usp. Post 1,27-28). Štoviše, u svim onim slučajevima kad se politika bavi ideologijom, Crkva se mora pozabaviti politikom.
Zajedništvo muškarca i žene u braku je jedinstveno, prirodno, temeljno i prekrasno dobro za osobe, zajednice i cijela društva (papa Franjo). U takvim društvima, djeca nipošto nisu teret i prepreka vlastitoj karijeri i uspjehu, nego im upravo oni daju poticaj i smisao.
