„Jednom kada dođete u Ovčarevo, a bude ljetni dan, pun raskošnoga sunca, vi ćete pomisliti: Ovo je selo koje sam negdje vidio u djetinjstvu, a ne znam gdje; ovo je selo zaboravljena priča, koju zaboravih, pa sad se opet sjećam: u nekom selu, podno nedogledne planine ležaše kućica…”
Iako nije bilo ljeto, a još manje sunčan dan, nego, štoviše, hladni zimski dan praćen jakom kišom, bez problema ćemo se složiti s fra Ljubom Hrgićem koji je napisao riječi iz uvoda o Ovčarevu. Starom cestom koja vodi prema Vlašiću dolazimo do župne crkve svetoga Mihovila arkanđela u Ovčarevu gdje nas dočekuje župnik fra Dario Udovičić, franjevac Bosne Srebrene, i radosno nam otvara vrata želeći dobrodošlicu u župu.
Druga po starosti
Ova župa smjestila se u središnjoj Bosni između Turbeta i Travnika, a iznad nje su visovi Vlašića i obrisi Vilenice dok njezinim središtem protječe rijeka Lašva. Župa je osnovana 1832. godine odvajanjem od župe Dolac i tada se zvala Orašje. Godine 1879. od jednoga dijela župe formirana je župa Dželilovac, kasnije nazvana Potkraj. Ovčarevo je po starosti druga srednjovjekovna župa, posvećena svetome Mihovilu arkanđelu, a pripadaju joj još i filijala Prići te naselja: Bilići, Jankovići, Kalibunar, Kokošari, Kraljevice, Lovrići, Miškića Brdo, Paklarevo, Peševići, Pilića Dočić, Radića Brdo, Šipovik, Vidoševići, Visokovići i Zagaj. Područje ovčarevske župe je pretežito brdovito i s malo plodnoga zemljišta, pa su se mještani sve više okretali stočarstvu i zaposjedali obronke Vlašića. Pretežito su držali ovce pa je mjesto po tome i dobilo današnji naziv. Prije Drugoga svjetskoga rata držali su i stada koza, goveda i konja.
Prije pučke mise sa župnikom razgovaramo o slici župe, kako trenutnoj tako i onoj koja je slikana u prošlosti. „Prije rata Ovčarevo je bila jedna od najvećih župa ovoga kraja, a tijekom zadnjega rata svrstana je u red župa Vrhbosanske nadbiskupije koje su bile 100 % raseljene. Mještani su otišli u Čapljinu, Ljubuški i općenito južne krajeve, a njih više od 90 % se nakon rata vratilo na svoju rodnu grudu – u Ovčarevo – jer vole svoje ognjište”, govori nam fra Dario.
Međutim, zadnjih nekoliko godina ponavljaju se prizori odlaska žitelja Ovčareva, a glavni razlog odlasku je nezaposlenost i borba za egzistenciju. Župa trenutno broji 1380 vjernika raspoređenih u 605 obitelji, od kojih je 179 samaca. U osnovnu školu ide ih 105, u srednju 81, dok je studenata 29. Prema statistikama iz prošle godine, krštenih je bilo 22 od čega ih je 10 ostalo u župi, vjenčanih je bilo 12, a sprovoda 32.
Povijest bilježi kako je narod ovoga kraja često bio izložen različitim opasnostima te samim time i u stalnim borbama za opstanak na ovim područjima, a vjernici Ovčareva su u sv. Mihovilu pronašli zaštitnika i vođu protiv svih nedaća. „To je slikoviti izraz velike poruke: gdje se vjernik u iskrenoj vjeri Bogu povjeri, tu strah i tjeskoba ne hvataju dubljega korijena, nego se podnosi i podnoseći nadvladava dok zauvijek ne iščezne. Zato su župljani župe Ovčarevo, izvrgnuti tijekom svoje povijesti raznim prijetnjama i opasnostima, izabrali Mihovila za svoga zaštitnika, pa su mogli i u najtežim trenucima svoje povijesti smireno izgovarati njegovo ime”, zapisao je fra Velimir Valjan u svojoj knjizi Župa sv. Mihovila arkanđela.
Župni pastoral
Glavni je patron župe, dakle, na blagdan sv. Mihovila koji se svečano obilježava u župnoj crkvi, a toga se dana slavi i Dan policije. Ljudi ovoga kraja oduvijek su iskazivali posebno štovanje Blaženoj Djevici Mariji i njoj se utjecali pa je tako izgrađeno svetište – Gospino vrilo, a koje se nalazi uz cestu tri kilometara nedaleko od Travnika. Proštenište je za vrlo kratko vrijeme postalo poznato u hrvatskom narodu, a svakodnevno se navraćaju hodočasnici te se pomole ispred crkvice ispod koje izvire voda. Na ovome se svetištu svake godine svečano obilježava blagdan Male Gospe što je ujedno i drugi patron župe Ovčarevo. Jedno od najstarijih sela koje pripada ovoj župi je selo Vidoševići, a raniji su župnici ostavili zapisano kako se na vidoševićkom groblju sv. Ana slavi odvajkada. Tako ovdje dolaze trudnice moleći zagovor sv. Ane da rode zdravo dijete i u vjeri ga odgoje, zatim dolaze bračni parovi koji nemaju djece moleći Boga da im po zagovoru ove svetice daruje dijete; dolaze mladići i djevojke moliti se za sretan brak. Stoga je blagdan svete Ane također na poseban način obilježavan, te se nerijetko navodi kao treći patron župe Ovčarevo.
Svatko tko navrati u Ovčarevo obvezno posjeti Jaruge koje također imaju svoje važno mjesto u povijesti ovih krajeva. Tamo se nalazi veliki kameni oltar koji je skriven u raslinju, a datira još u vrijeme… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.ba
