Žičare se danas uglavnom koriste na skijalištima diljem svijeta, kako bi njihovi korisnici što jednostavnije došli do željenoga odredišta. Pritom dakako prednost imaju žičare sa zatvorenim kabinama, prije svega što na taj način putnici uživaju veću razinu sigurnosti, osobito na većim visinama.
Malo je poznato da u nekim gradovima žičare imaju velik udio u svakodnevnom gradskom prijevozu. Postoje gradovi u nekim državama Južne Amerike, u kojima je zbog geografske složenosti gradskoga terena teško doći do nekih dijelova grada. Stoga su gradske uprave tih gradova odlučile izgraditi sustav gradskih žičara, u kojima je prijevoz putnika reguliran kao i zemaljski ili podzemni sustav prijevoznih sredstava. Takav sustav gradskih žičara izgrađen je u sljedećim gradovima: Medellin, Bogota i Manizales (Kolumbija), Caracas i Merida (Venezuela), La Paz (Bolivija), Grad Meksiko (Meksiko) i drugi. Od europskih sustava gradskih žičara ističemo onu u Ankari (Turska) i u Londonu (Engleska).
Nažalost, ne možemo to reći za Sarajevo. Premda odnedavno ima obnovljenu liniju gradske žičare, koja putnike prevozi od početne gradske stanice na Bistriku do posljednje stanice na Trebeviću, omiljenom izletištu Sarajlija, sarajevska žičara naplaćuje višestruko skuplje karte za prijevoz žičarom. To se prije svega odnosi na strance, koji povratnu kartu plaćaju 20 KM umjesto 6 KM, koliko ih plaćaju državljani BiH. Kako u Sarajevu, tako i u drugim gradovima Europe i svijeta – žičare su još uvijek uglavnom turističke atrakcije i još će dugo vremena tako ostati, prije nego što postanu dio gradskoga prometnog sustava. Još uvijek su rijetki gradovi koji zbog velikoga broja stanovnika imaju priliku i potrebu izgraditi složeniji prijevozni sustav poput podzemne željeznice. A kakvo je inače stanje javnoga prometa u glavnom gradu Bosne i Hercegovine?
Zahvaljujući periodu austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu postoji izgrađena tramvajska infrastruktura, a gradski tramvajski promet s radom je započeo poprilično rano. Često se govori da je to čak bio prvi tramvaj u Europi, što nažalost ne potvrđuju povijesne činjenice. Osim tramvaja, autobusa i minibusa u Sarajevu postoji čak i trolejbuska mreža, a na Ciglanama i kosi lift. Što im još treba, pitate se?
Građanima Sarajeva, koji ni u čemu nisu baš zahtjevni, bilo bi za početak dovoljno regulirati postojeću mrežu gradskoga prometa. Još će neko vrijeme morati gledati zastarjeli vozni park i strepiti pred revizorima, preko kojih uprava pokušava riješiti duboku financijsku krizu. Pitanja o podzemnoj željeznici ili gradskoj žičari, koja bi nekim Sarajlijama dobro došla, zbog toga treba odgoditi. Ipak, rješenje je u očima građana jednostavno i nazire se u rezultatima nedavnih izbora na razini Kantona Sarajevo. Naime, novo političko vodstvo ima pravo u kantonalna poduzeća dovesti prave ljude s pravim odgovorima. Učine li to, građani će Sarajeva odahnuti i konačno uživati u moderno uređenom sustavu gradskoga prijevoza. Jesu li naši političari u ovom trenutku spremni na takav pothvat, i hoće li opravdati povjerenje svojih glasača? Ostaje nada da će se do narednih izbora popraviti stanje u javnom prometu grada na Miljacki.