Rijeka Šujica je nastavak kupreških rijeka poznatih pod imenima Milač i Mrtvica, a to su ponornice koje nalazimo u jugoistočnom i zapadnom dijelu Kupreškog polja. Protječu pored Kupresa iz kojega prima manje rječice.
Milač istječe i izvire u području Kukavička vrata, s time da dio vode za velikoga vodostaja istječe iz Kukavičkog jezera. Zanimljivo je da rijeka ima tipični ravničarski karakter s obzirom na to da protječe jednom prilično ravnom dolinom Kupreškog polja, te gradi brojne meandre. U zapadnom dijelu Kupreškog polja usred livada ponire u mali kraški ponor kod Gornjeg Malovana, da bi se poslije pojavila nekoliko kilometara jugozapadnije kao rijeka Veliki Stržanj kod Šujice.
Mrtvicu nalazimo u središnjem dijelu polja, a teče zapadno te prima nekoliko stalnih pritoka, a i više periodičnih pritoka koji su aktivni za vrijeme proljetnoga topljenja snijega i velikih padalina. Ponire pod Kurljanjem, odnosno na zaravni ispod masiva Jarma, kod mlina Mate Dumančića-Knezića. Ponor je vapnenački i kada je jako tiho, može se čuti kako voda pada u dubinu kao da je u pitanju veliki vodopad. Voda iz ponora se poslije pojavljuje kao rijeka Mali Stržanj.
Kako rijeka Šujica nema svoj izvor, ona nastaje kada se sastanu vode Velikog i Malog Stržnja, a susreću se nakon kratkih tokova i grade rijeku Šujicu. Rijeka Šujica duga 48,5 km, a svojim tokom gradi sliv površine od oko 730 km2.
U klimatskom pogledu rijeka Šujica protječe zonom s izmijenjeno kontinentalnom klimom u gornjem toku, te submediteransko-planinskom u donjem dijelu toka. Inače, njezin tok karakteriziraju topla ljeta s temperaturom do 32 °C, i jako hladnim zimama s temperaturom od –25 °C. Količina padalina je relativno visoka i kreće se oko 1300 mm, s velikim udjelom snijega. Zbog visokih snjegova i snježnih zapuha rijeka se u zimskom razdoblju zna zalediti i izgubiti ispod snijega koji je prekrije.
U Šujičkom polju rijeka Šujica ima svoju malu povremenu pritoku poznatu kao Jaruga. Šujica kroz polje pravi brojne meandre, te ima veoma miran tok, poznat kao meandarski tok. U Duvanjskom polju rijeka dobiva još dvije desne pritoke, jednu povremenu koja dolazi iz Eminova Sela, te drugu koja dolazi zapadno od Tomislavgrada poznatu kao Seget, i jednu lijevu pritoku prije ponora poznatu kao Drina. Za velikih proljetnih topljenja snijega iz pravca Mandinog polja zna se pojaviti još jedan povremeni tok, ali samo nakratko. Inače Šujica po ulasku u Duvanjsko polje već početkom ljeta presuši, a u koritu ostaju povremene lokve i blata.
Ponor u Kovačiću gdje Šujica ponire jest pećina u koju se spušta voda u vidu malih slapova. Tu voda ponire bez obzira na to je li rijeka u polju presušila, a u bistroj vodi prije nego presuši mogu se primijetiti jata malih gaovica. Sva voda koja tu ponire završava u Buškom blatu.
Uz vodotok nalazimo močvarna tla, većinom crnice s dosta sirovoga humusa koji mjestimično prelazi u treset. Na strminama oko rijeke na dolomitima i vapnencima uz rubove polja zemljišta su jako plitka i jako skeletna, s visokom površinskom stjenovitošću što, uz nepovoljne klimatske čimbenike, potencira njihovu suhoću. Inače uz samu rijeku su tla srednje duboka i na njima se odvija trenutna poljoprivredna proizvodnja na manjim površinama. U suhom razdoblju godine veći dio polja uz rijeku se koristi za ekstenzivno stočarstvo.
Fauna je raznolika, a tijekom svojih lutanja i seoba rijeku redovito prolaze mrki medvjedi i vukovi, naročito u kasnu jesen i rano proljeće, u zoni sutjeske između polja. Od drugih zvijeri tu su šakali, koji su se udomaćili na obalama rijeke, a samo za lisice, jazavce i lasice možemo reći da su stvarni stanovnici uz rijeku. U rijeci Šujici su ranije registrirane i vidre, ali o njima nema novih podataka. Tu još možemo spomenuti zeca, u poljima oko rijeke.
S druge strane ornitofauna je brojna, i svodi se na više vrsta močvarica, kao i brojnih grabljivica. Posebno je brojna kada se Šujica razlije poljima, pa s obližnjega Buškoga blata dolaze patke, čaplje i galebovi. Uz rijeku su primijećene i male šljuke. U ornitofauni dominiraju sokolovke koje su stalno prisutne, a nalazimo sivoga sokola, jastrebove, a uz rijeku se pojavljuju i male grabljivice kao eje i vjetruše. Ovdje treba spomenuti i ihtiofaunu, jer u rijeci nalazimo 11 vrsta riba. Među brojnim insektima moramo napomenuti da oko rijeke nalazimo 4 vrste vilinskih konjica.
Od drveća uz rijeku nalazimo stare bijele vrbe, nešto sive johe u gornjem dijelu, te brojne vrste grmlja, od hudike i kaline do crnoga trna i gloga. Sama rijeka je bogata vodenim biljem, a u dijelovima Šujice koji ne presušuju svoje skrovište nalaze potočne pastrve.
Najveća prijetnja ovoj rijeci je neplansko odlaganje komunalnoga otpada kojim se zatrpava korito rijeke, kao i komunalne vode iz mjesta Šujice i Tomislavgrada. Također, prekomjernim nelegalnim izlovom ugrožen je i riblji fond u gornjem dijelu rijeke.
| Na rijeci Šujici, oko 1 km nizvodno od mjesta Šujice, izgrađen je stari kameni most dug 17,2 m s pet lukova. Poznat je pod nazivom Galečki most ili Rimski most. Potiče iz 1. stoljeća, iz razdoblja kada su ovim prostorima vladali Rimljani, što znači da je star oko 2.000 godina. |
Na svom putovanju iz Travnika prema Jadranu, čuveni bh. putopisac Zuko Džumhur se zaustavio pokraj rijeke Šujice i zabilježio svoj doživljaj rijeke rečenicom:
„Ovo je najkrivudavija rijeka na svijetu. Preko rijeke se u luku pruža rimski most, koji je sagrađen još prije dvije hiljade godina, a ljudi na ovom prostoru u kontinuitetu žive još od prahistorije.”
Zahvaljujući Džumhurovoj putopisnoj zabilješci, opis Šujice kao „najkrivudavije rijeke na svijetu” zadržao se sve do danas.
