Na Šćitu je u ponedjeljak dostojanstveno obilježena 84. obljetnica jednog od najtragičnijih trenutaka u povijesti ramskoga kraja – partizanskog paljenja samostanske crkve 1942. godine, događaja koji je ostavio duboke i neizbrisive ožiljke na duhovnom i kulturnom tkivu Rame, izvješćuje portal rama-prozor.info
Vjernici i poštovatelji povijesti ponovno su se okupili kako bi odali počast nevinim žrtvama, s posebnim naglaskom na gvardijana fra Julijana Jurkovića i vikara fra Viktora Sliškovića. Njihovi životi, ugašeni pod neopravdanim optužbama, ostaju trajan simbol stradanja ramskih franjevaca koji su, unatoč pogibelji, ostali vjerni svom pozivu i svome narodu.
Središnji dio komemoracije bila je sveta misa koju je uz suslavlje velikog broja svećenika predvodio provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene, fra Zdravko Dadić.
Nakon mise upriličeno je otkrivanje spomen-ploče ubijenim fratrima.
Prisutni su se prisjetili gorke ironije povijesti: dok su ideološki nalozi taj čin pustošenja eufemistički nazivali „oslobođenjem“, Rama je tog srpnja izgubila svoju povijest, svoje arhive i kulturno blago za koje se, kako predaja kaže, govorilo da bi se njime moglo popločati dukatima.
Ovaj događaj nije bio tek čin žalovanja za uništenim materijalnim dobrima, već snažna poruka kako se sjećanje na ljude poput fra Julijana i fra Viktora ne smije prepustiti zaboravu. Iako su vatre iz 1942. godine odnijele stoljetni trud franjevačkih ruku, trajna spomen-ploča na Šćitu sada stoji kao nijemi svjedok vremena, opomena za budućnost i vječni znak poštovanja prema onima koji su položili život za svoj samostan i svoj narod.
Ramska povijest, iako nerijetko ispisivana krvlju i pepelom, ovim je činom još jednom potvrdila svoju neslomljivost – čuvajući sjećanje, Rama čuva i svoj identitet.
