Magaraca je bilo kako pripitomljenih, tako i divljih. Job opisuje način kako su živjeli divlji magarci, ističući da su boravili u pustinji, a izbjegavali buku gradova i povike goniča (usp.: Job 39,5-8). Čak su i neki ljudi opisani da imaju karakteristike divljih magaraca. Tako se za Jišmaela u Post 16,12 kaže: On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići. Uz divlje magarce, bilo je puno pitomih magaraca koji se u hebrejskom jeziku najčešće nazivaju ḥămôr, ali se koriste i riječi ʾāṯôn za magaricu te ʿayir za mlado magare.
Magarci od koristi Izraelcima
Prednost u uzgoju magaraca je bila i ta što te životinje nisu zahtijevale previše hrane, a to je za siromašno područje Svete Zemlje bilo jako važno. Ne samo da su magarci bili pogodni za rad, uz nošenje tereta, pogodni su bili i za vuču, oranje i sijanje (usp.: Iz 30,24). Biblija tako govori da su magarci nosili hranu (Post 42,26; 1 Sam 16,20), blago (Iz 30,6), mrtve ljude (1 Kr 13,29), vojnike (Iz 21,7). Uz to, bili su prikladni za jahanje (kako muškarcima tako i ženama – usp.: Jš 15,18; Suci 1,14; 1 Sam 25,20.23), a korist od magarica je bila i ta, što su se mogle musti. Magarci su bili vrijedan imetak (usp.: Izl 20,17; 21,33; Pnz 22,3; Jš 7,24) koji se davao kao vrijedan dar (Post 12,16; 32,15) i smatrao blagoslovom (Post 24,35; Job 1,3). Magarci su se koristili kao razmjena za hranu (Post 47,17). U vrijeme opsade i gladi ljudi su za magareću glavu plaćali 80 šekela srebra (usp.: 2 Kr 6,25), što je malo čudno, budući da su i magarci smatrani nečistim životinjama prema židovskom zakonu (usp.: Lev 11,3; Pnz 14,3-6) te ih je stoga trebalo otkupiti, kao što ističe Izl 13,13: Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat.
Magarac je bio i znak prestiža i bogatstva (usp.: Post 30,43; 32,5). Biblija spominje čak i bijele magarice, koje nisu bile česte i očito su ih mogle imati samo bogate osobe (usp.: Suci 5,10). Možda je najpoznatija biblijska magarica bila ona Bileamova, koja je bila pronicljivija od svojeg gospodara Bileama te je čak i progovorila i na taj način spasila svojeg gospodara od Božje kazne (usp.: Br 22,21-35; 2 Pt 2,16).
Uz magarce, Biblija spominje i mazge, križance konja i magarice. Mazge su poznate zbog svoj izdržljivosti i sposobnosti nositi jako teške terete. Mazga se u Bibliji na nekoliko mjesta spominje kao životinja za jahanje (posebno velikaša – usp.: 2 Sam 13,29). Tako se ističe da ju je jahao Abšalom kad je zapao pod grane hrasta i nakon toga ubijen (2 Sam 18,9). Prva knjiga Kraljeva govori da je Salomon jahao mazgu prije nego li je postao kraljem (1 Kr 1,33.38.44). Magarci su u Bibliji bili simbol poniznosti i poniznog služenja. Stoga nije čudo da evanđelist Matej citira proroka Zahariju ističući da će Isus, krotki kralj, doći na magarcu, mladetu magaričinu (usp.: Mt 21,5; Zah 9,9; Mk 11,1-11; Lk 19,28-38; Iv 12,12-19).
Nečište ali korisne deve
Uz magarce koji su bili izvrsno pomagalo za nošenje tereta, biblijski su ljudi koristili i deve (hebr. gāmāl) za istu svrhu. Iako deve znaju biti neposlušne i ponekad nerado nose terete, ipak su ih biblijski ljudi zbog njihovih svojstava uglavnom koristili za takve poslove. Naime, deve su životinje koje su „kao stvorene“ za suhu i vruću klimu. Naime, zbog dugih nogu, trbuh im je udaljen od vrelog pustinjskog pijeska. Uz to, imaju izuzetnu sposobnost čuvanja vode u svojoj utrobi. Kratka dlaka i koža pružaju odličnu izolaciju od topline, tako da jako dugo mogu zadržati ugodnu temperaturu tijela i jako se malo znoje. Mogu popiti do 95 litara vode za samo desetak minuta, te dosta vremena provesti bez hrane, a još više bez vode. Zbog toga su najčešće bile korištene u trgovačkim karavanama za velike udaljenosti od južne Arabije pa sve do Mediterana te od Palestine do Egipta noseći začine i druge dragocjenosti (usp.: Post 37,25). Deva dnevno može prijeći i do 120 kilometara.
Deve su životinje koje su „kao stvorene“ za suhu i vruću klimu. Zbog dugih nogu, trbuh im je udaljen od vrelog pustinjskog pijeska. Uz to, imaju izuzetnu sposobnost čuvanja vode u svojoj utrobi. Kratka dlaka i koža pružaju odličnu izolaciju od topline
Iako su se deve koristile kao pomoć u radu, pomoć pri transportu, kako robe tako i ljudi, te se njihovo mlijeko koristilo u prehrani, ipak njihovo meso Izraelci nisu koristili budući da su deve bile nečiste životinje: iako su preživači, nemaju razdvojenih papaka te su stoga nečiste (vidi Pnz 14,7). Bez obzira na to, Biblija ističe da su deve bile česte životinje koje su biblijski ljudi držali. Tako se kaže da je Job imao šest tisuća deva (usp.: Job 42,12) te da su Izraelci (Gadovi potomci) od Hagrijaca preoteli pedeset tisuća deva (1 Ljet 5,21).
Deve se spominju i u Novom zavjetu, ali samo četiri puta. Sinoptici ih spominju u Isusovoj izreci da će deva lakše proći kroz ušice iglene, negoli bogataš u kraljevstvo nebesko (usp.: Mk 10,25; Mt 19,24; Lk 18,28), te u Isusovom ukoru farizeja i pismoznanaca koji cijede komarca, a gutaju devu (Mt 23,24).
