Svaki je čovjek lijep ako je u potpunosti ono što jest. Ljubav čovjeka čini lijepim. Dakle ako Vas dotakne ljubav koja je već u Vama nazočna i ako ta ljubav kroz Vas u ovaj svijet zrači, tada ste lijepi, svejedno što trenutačna moda ima za izvanjske ideale ljepote.
Moje je lice uvijek lijepo kad sam posve nazočan u njemu, ako sam izmiren sa sobom. Moj je zadatak da prihvatim sebe samoga i budem zahvalan za život. Takvo nutarnje držanje odražava se onda i na ljepotu. Tada će iz moga lica nešto prosijavati, što ljudima godi.
U ljepoti svijeta mogu vidjeti apsolutnu ljepotu. A ta ljepota jest Bog. U ljudskoj riječi mogu čuti njegovu riječ, a u glazbi naslutiti ono nečujno. U vinu mogu osjetiti slast Božjeg okusa, u mirisu tamjana dijelom naslutiti njegovu tajnu, a u cvijetu dotaknuti Božju nježnost. Ali izravno ga ne mogu dohvatiti. Osjetila ukazuju na ono što nije moguće iskusiti, na ono nevidljivo i nečujno. Kad promatram zvjezdano nebo, preda mnom se otvara nešto od Božje veličine i ljepote.
Iz knjige: Biseri mudrosti
