Početna stranica » Kantata Bogorodici

Kantata Bogorodici

3 min

Maestro Topić je posebno bio prožet marijanskom pobožnošću koja ga je provela kroz brojne životne mijene. Iz ovoga životnog osjećaja skladao je „Kantatu Bogorodici"

Fra Slavko Topić, čovjek velikoga duha i velikoga glazbenog umijeća, napravio je velika ostvarenja i dostignuća na području hrvatske sakralne glazbe. Čovjek krhka tijela, zamišljenoga izraza lica, asketskoga izgleda, fra Slavko se uhvatio u koštac sa svojim Stvoriteljem postavljajući sebi pitanje: „Kako izreći neizrecivo?” Stvaranjem! Kao skladatelj svjedočio je u prilog ovom shvaćanju: stvoren, nije mogao a da ne stvara. Tako je odgovarao na poziv i zadaću Onoga koji mu je dao taj dar. Bio je sustvaratelj u djelu svoga Stvoritelja.

Fra Slavkov se skladateljski opus počeo oblikovati još od studentskih dana. Prolazio je kroz razne faze, od strogih polifonih melodija, do upotrebe slobodne imitacijske tehnike, odlaska u izvantonalnu krajnost i na koncu zreloga, strogoga liturgijskog stila prožetoga narodnim melosom. Kantatu Bogorodici započeo je skladati 1975. godine, a završio 1982. godine: tekst je napisao fra Ljubo Hrgić. Duži proces stvaranja ovoga djela odgovara nekako i njegovu tadašnjem životu koji je bio turbulentan, oblikovan izazovima i mijenama društvenoga konteksta njegova vremena. To nam svjedoči da je maestro Topić imao osjećaja, a posebno je bio prožet marijanskom pobožnošću koja ga je i provela kroz životne mijene. Iz ovoga životnog osjećaja skladao je Kantatu Bogorodici.

Ovo djelo je skladano za soliste, zbor i klavir. Na samom početku Kantate imamo klavirski uvod od 48 taktova. Sami uvod skladan je jako lepršavo. Tematski materijal na kojem je zasnovana kantata su prva 4 takta. Ona se kroz cijelu kompoziciju – različitim kompozicijskim tehnikama i različitim pristupima glazbenom materijalu – na mjestima ukrupnjavaju i usitnjavaju notne vrijednosti, melodijski i harmonijski preoblikuju, razrađuju, provode kroz razne tonalitete modulacijskim principima, pri tome poštujući idejni materijal kompozicije.

U kompoziciji imamo naizmjenično izlaganje materijala i to u kombinaciji solista i zbora. Solist izvodi glazbenu rečenicu koja je zaokružena kadencom. Nakon zaokružene glazbene misli, zbor ponovno reprezentira izloženi rečenični materijal na jedan novi način pri čemu se postiže unutar same strukture rečenice kulminacija onoga što skladatelj želi poručiti. Kako bi razbio monotoniju kompletne fakture, maestro Topić dalje u skladbi prilikom uvođenja solista na pola takta uvodi zbor i tako dobiva izravno naizmjeničnu upotrebu solista i zbora s ciljem decidnije razrade notne zamisli. Nakon izlaganja materijala koje je povjerio zboru, skladatelj ponovno uvodi zbor.

Način na koji je uveo zbor nije prepoznatljivi stil koji je fra Slavko koristio u zrelom razdoblju svoga skladateljskog rada. Prvu dionicu povjerava sopranima, zatim na pola takta uvodi altove, na sami početak nove fraze tenore, a radi postizanja većega efekta bas tretira kao i alt. U ovom dijelu imamo izložene dvije male glazbene rečenice koje završavaju na dominanti tonaliteta što također nije uobičajen slučaj. Maestro Topić nakon kadence na dominanti uvodi duet. Sve ovo radi isključivo radi toga što skladbu želi povezati, želi voditi jednom mišlju djelo od početka do kraja pazeći da se ne razbije faktura kompletne skladbe. Do samoga završetka tretira materijal na ovako naizmjeničan način, a glavni cilj mu je jedinstvo.

Skladba pokazuje izvrsno poznavanje polifonije, harmonije i načine skladanja: velika je šteta što fra Slavko nije ostavio još sličnih djela kao što je Kantata Bogorodici.