Što u biti znače riječi Himna koje upućujemo Duhu Svetom da nam pomogne da upoznamo Isusova Oca i našega Oca? Rekao bih da je to, prije svega, molba da upoznamo Očevu ljubav. To je i glavna zadaća Paraklita – da u nas ulijeva Božju ljubav. Duh nam pomaže da spoznamo Očevu veličinu, ali još više, da iskusimo Očevu ljubav. Zato bi naša molitva mogla glasiti i ovako: „Duše Sveti, pomozi nam da upoznamo Očevu ljubav prema nama, i dosta nam je!”
Kako upoznajemo Očevu ljubav? Boga ljubimo kad vršimo njegove zapovijedi, odnosno kad spoznamo i vršimo njegovu volju. Samo nam Duh Sveti može otkriti Očevu volju (usp. Ef 1,9). Stoga je važno da stalno osluškujemo poticaje Duha kako bismo spoznali Božju volju. Uz ovaj subjektivni kriterij spoznaje Božje volje, trebamo se držati i objektivnoga kriterija (preko Pisma i Učiteljstva). Duh Sveti zapravo oblikuje svaki vid našega odnosa prema Ocu, naše bogoštovlje i bogoljublje. Ako naša poslušnost Ocu postaje poslušnost u Duhu, onda to vrijedi i za patnju, klanjanje, meditaciju i molitvu. Stoga sve trebamo činiti „u Duhu i Istini”.
Zanimljivo je da se u molitvi Očenaš ne spominje Duh Sveti. Od sedam prošnji ni jedna se ne odnosi na Duha. Toga su bili svjesni i crkveni oci, pa su neki umjesto Dođi kraljevstvo tvoje ubacivali molbu Neka tvoj Duh dođe na nas i očisti nas! Čini mi se da Isus nije spomenuo Duha zato što Duh nije objekt molitve, nije stvar za koju molimo Oca nebeskoga. Zapravo, Duh Sveti je subjekt molitve, on u nama započinje moliti Gospodnju molitvu. Duh u nama govori i kliče Abba, Oče. Bez poticaja Duha ne možemo Boga zvati Ocem. Na početku Himna Duh Sveti je predstavljen kao božanstvo – istovremeno strašan i privlačan, snažan i nježan. Isti Duh nam pomaže da u Očenašu spoznamo otajstvo Očeva božanstva. I Otac je istovremeno blizak (imanentan) i uzvišen (transcendentan), milosrdan i pravedan. Prve dvije riječi Gospodnje molitve, Oče naš,pomažu nam da doživimo Boga kao bliskoga oca, kao nježnoga tatu, kojemu se možemo slobodno obratiti kao sinovi i kćeri. Ali sljedeće riječi koji jesi na nebesima govore nam da je taj Tata isto tako i svemogući, uzvišeni, sveti Bog, koji je veći od nas kao što je Nebo veće od zemlje, koji nas štiti od svakoga zla. Dakle, Otac, ali svemogući. Svemogući, ali Otac. To je kršćanski pojam Boga – „očinski” Bog. On nije „sladunjavi i popustljivi tatica”, nego istovremeno i „naš otac i gospodar neba i zemlje”.
To je Duh Sveti dao osjetiti i samom Isusu kad ga je poticao da naglas moli i kliče: „Zahvaljujem ti, Oče, Gospodaru neba i zemlje…” (Lk 10,21). Isus iz Nazareta doživljava Gospodara neba i zemlje kao svoga Oca, odnosno njegov nježni Otac je uzvišeni Gospodar neba i zemlje. I nas je poučio da se Bogu obraćamo kao našem Ocu, nebeskom Ocu. Nadahnut Duhom Svetim, Isus je kao naša glava započeo moliti Očenaš, a mi kao njegovi učenici, kao udovi Crkve, nastavljamo tu molitvu vjekovima, kroz vremena i prostore, do svršetka svijeta. Mnogi su kršćanski mistici, moleći Očenaš, padali u duboki zanos jer su iskusili otajstvo Očeve blizine i veličine. U Očenašu je sadržana sva spoznaja o našem Ocu – njegova ljubav i svetost. U Himnu i molimo Duha da nam pomogne spoznati Boga kako nam ga je Sin objavio. Duh potiče u nama čežnju za Ocem, za izvorom i uvirom našega života, čežnju da vidimo Očevo prelijepo i uzvišeno lice. Duh Sveti je poput „stepenica kojima se penjemo do Oca” (sv. Irenej).
Dođi, Duše Ljubavi! Uvedi nas u otajstvo Očeve Ljubavi. Pomozi nam da spoznamo veličinu i uzvišenost našega Oca koji je na nebesima. Pomozi nam da osjetimo ljubav i blizinu našega Oca koji nam se u Sinu približio i zagrlio nas Isusovim probodenim rukama. Hvala ti, Duše, jer si Svjetlo koje nam omogućava da vidimo Očevu uzvišenost i svetost. Hvala ti, Duše, što si Ljubav koja nas privlači i vodi do Očeva milosrdnoga Srca – do Izvora i Uvira našega života. Pomozi nam da vjerujemo u Očevu ljubav na „taborima i golgotama” našega života. Amen.