Prije otprilike dva tjedna na dan 14. veljače obilježen je prema katoličkom vjerskom kalendaru blagdan sv. Valentina – nebeskog zaštitnika zaljubljenih. Kako se na taj dan uvelike poveća razmjena poljubaca važno je objasniti da poljubac može imati i negativne posljedice unatoč uvriježenom mišljenju da iz poljupca uvijek nastaje nešto lijepo i uzvišeno.
Jedan od zornih primjera negativnih posljedica poljupca je zasigurno i Judin izdajnički poljubac, svi znamo kakve je posljedice imao. Drugi primjer, a koji je tema ovoga teksta, jest mogućnost obolijevanja od bolesti zvane infekcijska mononukleoza koja se najčešće prenosi poljupcem. Često se u svojoj praksi susrećemo s ovom virusnom bolešću koja se javlja najčešće kod djece i mladih odraslih ljudi.
Kad poljubac dobije visoku cijenu
Infekcijska mononukleoza akutna infektivna bolest uzrokovana virusom koje se zove Epstein – Barrov virus. Bolest je prvi opisao Pfeiffer 1884. godine pod imenom žljezdana groznica, a sadašnji naziv dali su joj Sprunt i Evans 1920. Sam virus nazvan je po dvojici istraživača koji su ga otkrili, a isto ga tako i nazvali – Epstein-Barrov virus. On pripada skupini Herpes virusa. Infektivna mononukleoza nije zabilježena ni u jedne druge vrste, osim kod ljudi. Bolest najviše pogađa djecu i mladež i to naročito u razvijenim zemljama, dok se u nerazvijenim obično javlja u predškolskoj dobi te prolazi bez komplikacija i posljedica. Kod male djece prva infekcija ovim virusom najčešće prođe sasvim nezapaženo dok je prva infekcija ovim virusom kod starije djece i adolescenata najčešće teška bolest s karakterističnim simptomima. Bolest se češće javlja u jesen. Najvjerojatnije prijenos bolesti u odraslih nastaje u bliskom kontaktu preko sekreta iz nosa, usta i ždrijela pa se bolest najčešće prenosi poljupcem. EBV virus ulazi u organizam preko sluzokože nosa i ždrijela, gdje i počinje razmnožavanje. Odatle virusi ulaze u krvotok nošeni bijelim krvnim zrncima, do svih limfnih čvorova, slezene i jetre, pa dolazi do daljeg širenja infekcije i bolesti. U krvi, dolazi do pojave specifičnih imunoloških stanica i specifičnih protutijela kao posljedica imunog odgovora na nazočnost virusa. Uz pomoć tih specifičnih markera moguće je postaviti dijagnozu bolesti kako u akutnoj fazi tako i nakon preležane bolesti, međutim dijagnoza se najbolje postavlja liječničkim pregledom.
Simptomi i komplikacije
Klinički tijek bolesti može biti sasvim lagan, ali i vrlo težak. Mlađa djeca imaju obično blagu bolest koja se očituje blažom upalom grla sa blago povišenom temperaturom. Kod starije djece i mlađih odraslih osoba bolest je najčešće težeg oblika i duže traje. Bolest može početi naglo ili postupno s povišenom temperaturom, zimicom, glavoboljom, malaksalošću nakon čega slijedi grlobolja i povećanje limfnih čvorova. Temperatura može biti i do 40 stupnjeva C. Obično bude povišena tjedan dana, ali može i više tjedana. Na početku se bolesti javlja bol u ždrijelu koja traje oko tjedan dana. Krajnici su često uvećani, zacrvenjeni s naslagama. Specifičan je i simptom povećanje limfnih čvorova. Limfni čvorovi su uvijek povećani, osobito oni na vratu. Oni budu različito veliki, od zrna graška pa do veličine oraha ili veći, tvrdi i osjetljivi na pritisak. U nešto više od polovice bolesnika uvećana je i slezena. Nešto rjeđe uvećana je jetra, a jetreni testovi su vrlo često abnormalni. Kod manjeg broja bolesnika uz sve to se javlja i osip koji može kod različitih bolesnika biti različitog izgleda. Oporavak i povlačenje svih simptoma teku polagano, obično kroz period od tri do pet tjedana. Ponekad i dulje.
Moguća je pojava i određenih komplikacija. Tu se prije svega misli na rupturu tj. prsnuće slezene što predstavlja vrlo tešku, ali na sreću vrlo rijetku komplikaciju, a glavni znak je iznenadna bol na lijevoj strani ispod rebara. Katkad se trajanje infekcije Ebstein – Barrovim virusom razvuče na tjedne i mjesece pa kliničkom slikom dominira tzv. “sindrom kroničnog umora”.
Izbjegavati poljubac oboljele osobe
Liječenje infekciozne mononukleoze je simptomatsko. Potrebno je mirovanje u krevetu, osobito za vrijeme povišene temperature. Od lijekova može se uzeti aspirin koji je obično dovoljan da snizi visoku temperatruru i ublaži grlobolju. Djeca do 12 godina trebala bi izbjegavati acetilsalicilnu kiselinu (aspirin, andol) zbog opasnosti od komplikacija (Reyev sindrom). Nužno je izbjegavanje bavljenja sportskim aktivnostima najmanje 6-8 tjedana zbog rijetkih komplikacija kao što je prsnuće slezene. Antibiotici ne djeluju na tijek infekciozne mononukleoze i primjenjuju se jedino u slučaju sekundarne bakterijske infekcije ždrijela streptokokima. U pojedinim slučajevima koriste se i kortikosteroidi.
Prognoza infekciozne mononukleoze je dobra, vrlo rijetki su smrtni slučajevi, a oni se javljaju zbog prsnuća slezene, upale srčanog mišića ili upale mozga i moždanih ovojnica. Važno je naglasiti da izolacija bolesnika nije potrebna.
Važno je izbjegavati kontakt s pljuvačkom zaraženih osoba, održavati higijenu i svakodnevnu njegu, izbjegavati zajedničke igračke, ruž za usne i naravno – izbjegavati poljupce s oboljelim osobama.
