Početna stranica » Bolest poljupca

Bolest poljupca

577 pregleda

Usprkos uvriježenom mišljenju da iz poljupca nastaje nešto lijepo i uzvišeno, poljubac može imati i negativne posljedice. Ta se mogućnost zove obolijevanje od  infekcijske mononukleoze koja se najčešće prenosi upravo poljupcem

 

Prije otprilike dva tjedna na dan 14. veljače obilježen je prema katoličkom vjerskom kalendaru blagdan sv. Valentina – nebeskog zaštitnika zaljubljenih. Kako se na taj dan uvelike poveća razmjena poljubaca važno je objasniti da poljubac može imati i negativne posljedice unatoč uvriježenom mišljenju da iz poljupca uvijek nastaje nešto lijepo i uzvišeno.
Jedan od zornih primjera negativnih posljedica poljupca je zasigurno i Judin izdajnički poljubac, svi znamo kakve je posljedice imao. Drugi primjer, a koji je tema ovoga teksta, jest mogućnost obolijevanja od bolesti zvane infekcijska mononukleoza koja se najčeš­će prenosi poljupcem. Često se u svojoj praksi susrećemo s ovom virusnom boleš­ću koja se javlja najčeš­će kod djece i mladih odraslih ljudi.

Kad poljubac dobije visoku cijenu

Infekcijska mononukleoza akutna infektivna bolest uzrokovana virusom koje se zove Epstein – Barrov virus. Bolest je prvi opisao Pfeiffer 1884. godine pod imenom žljezdana groznica, a sadašnji naziv dali su joj Sprunt i Evans 1920. Sam virus nazvan je po dvojici istraživača koji su ga otkrili, a isto ga tako i nazvali – Epstein-Barrov virus. On pripada skupini Herpes virusa. Infektivna mononukleoza nije zabilježena ni u jedne druge vrste, osim kod ljudi. Bolest najviše pogađa djecu i mladež i to naročito u razvijenim zemljama, dok se u nerazvijenim obično javlja u predškolskoj dobi te prolazi bez komplikacija i posljedica. Kod male djece prva infekcija ovim virusom najčeš­će prođe sasvim nezapaženo dok je prva infekcija ovim virusom kod starije djece i adolescenata najčeš­će teška bolest s karakterističnim simptomima. Bolest se češ­će javlja u jesen. Najvjerojatnije prijenos bolesti u odraslih nastaje u bliskom kontaktu preko sekreta iz nosa, usta i ždrijela pa se bolest najčeš­će prenosi poljupcem. EBV virus ulazi u organizam preko sluzokože nosa i ždrijela, gdje i počinje razmnožavanje. Odatle virusi ulaze u krvotok nošeni bijelim krvnim zrncima, do svih limfnih čvorova, slezene i jetre, pa dolazi do daljeg širenja infekcije i bolesti. U krvi, dolazi do pojave specifičnih imunoloških stanica i specifičnih protutijela kao posljedica imunog odgovora na nazočnost virusa. Uz pomoć tih specifičnih markera moguće je postaviti dijagnozu bolesti kako u akutnoj fazi tako i nakon preležane bolesti, međutim dijagnoza se najbolje postavlja liječničkim pregledom.

Simptomi i komplikacije

Klinički tijek bolesti može biti sasvim lagan, ali i vrlo težak. Mlađa djeca imaju obično blagu bolest koja se očituje blažom upalom grla sa blago povišenom temperaturom. Kod starije djece i mlađih odraslih osoba bolest je najčeš­će težeg oblika i duže traje. Bolest može početi naglo ili postupno s povišenom temperaturom, zimicom, glavoboljom, malaksaloš­ću  nakon čega slijedi grlobolja i povećanje limfnih čvorova. Temperatura može biti i do 40 stupnjeva C. Obično bude povišena tjedan dana, ali može i više tjedana. Na početku se bolesti javlja bol u ždrijelu koja traje oko tjedan dana. Krajnici su često uvećani, zacrvenjeni s naslagama. Specifičan je i simptom povećanje limfnih čvorova. Limfni čvorovi su uvijek povećani, osobito oni na vratu. Oni budu različito veliki, od zrna graška pa do veličine oraha ili veći, tvrdi i osjetljivi na pritisak. U nešto više od polovice bolesnika uvećana je i slezena. Nešto rjeđe uvećana je jetra, a jetreni testovi su vrlo često abnormalni. Kod manjeg broja bolesnika uz sve to se javlja i osip koji može kod različitih bolesnika biti različitog izgleda. Oporavak i povlačenje svih simptoma teku polagano, obično kroz period od tri do pet tjedana. Ponekad i dulje.
Moguća je pojava i određenih komplikacija. Tu se prije svega misli na rupturu tj. prsnuće slezene što predstavlja vrlo tešku, ali na sreću vrlo rijetku komplikaciju, a glavni znak je iznenadna bol na lijevoj strani ispod rebara. Katkad se trajanje infekcije Ebstein – Barrovim virusom razvuče na tjedne i mjesece pa kliničkom slikom dominira tzv. “sindrom kroničnog umora”.

Izbjegavati poljubac oboljele osobe

Liječenje infekciozne mononukleoze je simptomatsko. Potrebno je mirovanje u krevetu, osobito za vrijeme povišene temperature. Od lijekova može se uzeti aspirin koji je obično dovoljan da snizi visoku temperatruru i ublaži grlobolju. Djeca do 12 godina trebala bi izbjegavati acetilsalicilnu kiselinu (aspirin, andol) zbog opasnosti od komplikacija (Reyev sindrom). Nužno je izbjegavanje bavljenja sportskim aktivnostima najmanje 6-8 tjedana zbog rijetkih komplikacija kao što je prsnuće slezene. Antibiotici ne djeluju na tijek infekciozne mononukleoze i primjenjuju se jedino u slučaju sekundarne bakterijske infekcije ždrijela streptokokima. U pojedinim slučajevima koriste se i kortikosteroidi.

Prognoza infekciozne mononukleoze je dobra, vrlo rijetki su smrtni slučajevi, a oni se javljaju zbog prsnuća slezene, upale srčanog mišića ili upale mozga i moždanih ovojnica. Važno je naglasiti da izolacija bolesnika nije potrebna.

Važno je izbjegavati kontakt s pljuvačkom zaraženih osoba, održavati higijenu i svakodnevnu njegu, izbjegavati zajedničke igračke, ruž za usne i naravno – izbjegavati poljupce s oboljelim osobama.