Početna stranica » Boka Kotorska: „Dika od Hrvata”

Boka Kotorska: „Dika od Hrvata”

243 pregleda

Na južnom boku Jadranskoga mora od vode i kamena priroda čudo stvorila, najljepši zaljev Jadrana. Istegnule se tridesetak kilometara duboko u kopno njegove uvale hercegnovska, toplanska, tivatska, morinjska, risanska i kotorska, a uz to raznolike i divlje, stotinjak kilometara protegnule se ispružene u polukrugu i prigrlile jedna drugu, u jedan od dvadeset i osam najljepših zaljeva svijeta, prirodni fenomen i čudo Božje, Boku kotorsku.

Boka od Kotora. Divna i čudesna, koju fra Andrija Kačić Miošić nazva Dikom od Hrvata. O njezinoj ljepoti i pjesnici pjevaju: Naša mila Boko, nevjesto Jadrana i Čudim se suncu kako može
zaći, kad takve ljepote nigdje neće naći.

Boka – što zaljev znači, nadahnula je i glasovite bokeljske pomorce na razmišljanje o Stvoritelju, da u svakoj nevolji uz zahvalnu molitvu i pjesmu zazivaju Božju zaštitu u čiju su čast podigli mnoštvo crkava, samostana, kapela, križeva, naslikali slika, napisali knjiga, darovali votova i uglazbili Kolo u čast sv. Tripuna, što svjedoče o višestoljetnom kršćanstvu ugrađenom u život bokeljskih Hrvata.

Snažna vjera bokeljskih Hrvata iznjedrila je mnoštvo Božjih ugodnika. Tako je Boka mjesto rođenja svetoga Leopolda Bogdana Mandića, blažene Ozane Kotorske i blaženoga Gracija s Mula, službenice Božje Ane Marije Marović, bokeljskih mučenika: dva fra Marina iz Kotora, Petra, Lovre, Andrije… te se prozva Zaljevom hrvatskih svetaca, nad kojim bdije duh zaštitnika Kotora i Kotorske biskupije sv. Tripuna i blažene Ozane Kotorske, ekumenske zaštitnice Splitske metropolije.

Plače Dalmacija za Bokom

Boka kotorska je spoj dvaju zaljeva, unutarnjega Risansko-kotorskog i vanjskoga Toplansko-tivatskog, koji je od otvorenoga mora odvojen poluotocima Prevlaka i Luštica. Boka se 1947. utopila u Crnogorsko primorje, samo je krajnji jugozapadni dio oko poluotoka i prolaza Oštro ostao u Hrvatskoj.

Kad kroz Zaljev kročiš, vidiš da ne prestaje i kako se tjesnaci šire u nove zaljeve, u raznolike slike skrivene iza golih grebena. Na ulazu će vam dobrodošlicu poželjeti otočić Lastavica, u Hercegnovskom pozdravit će vas rt Obostnik-Kobila, u Tivatskom Sveti Marko, Cvjetni otok/Prevlaka i Gospa od Milosti, u Risanskokotorskom rt Vrmač – Devesile u tjesnacu Verige gdje se vanjski i unutarnji zaljevi spajaju i u zaštitu ih svoju stavljaju otočići Sveti Juraj i Gospa od Škrpjela, možda i najljepše marijansko svetište Crkve u Hrvata. Nigdje takvoga pogleda kao na usidrene otočiće i Perast s rta Gospe od Anđela na kojemu je istoimena crkva i tvrđa. Tu su Peraštani u srednjem vijeku iz mora podizali i razvlačili gvozdeni lanac verige i blokirali ulaz u unutarnje zaljeve neprijateljskim gajetama, braneći tako Perast. Otud tjesnac dobi ime Verige.

Čudesni krug fjordova, duboka divlja uvala uska grla i strmih pristanaka u društvu putnika bijelih oblaka i primorkinja vila, u čijem se zaleđu izdižu čuvari ove krasote, planine Orjen i Lovćen, dozvao je u prapovijesti čovjeka Ilirca iz plemena Pirusta da se tu nastani, što svjedoče ostaci kiklopskih zidina i utvrda Risan, ilirska prijestolnica u 3. st. pr. Krista. Stari natpisi u Kotoru i Perastu, grobovi, mozaici, novac, vile, tragovi ceste iz Akvileje prema Skadru podsjetnik su na to davno doba.

Dok zrakoplovi slijeću u Tivat, a brodovi pristaju u Zeleniki i Kotoru, promatram obalu Boke kotorske kojom migolji Jadranska cesta. Otud je kapetan Ive Visina 1852. jedrenjakom Splendido krenuo na put oko svijeta s kojega se vratio nakon sedam dugih godina. Nije čudo da je središte Bokeljske mornarice bio stari pomorski grad Perast, domaja najboljih bokeljskih kapetana, o kojima govore kamene starine da suza duhovni, kulturni, društveni i pomorski život Perasta i cijele Boke zaslužni vrsni bokeljski pomorci i ratnici koji su daleke 809. osnovali Bratovštinu pomoraca sv. Nikole. O njoj svjedoči Povelja o relikvijama sv. Tripuna i Statut s likom sv. Nikole, djelo slikara Lovre Marinova Dobričeva.

Uskačem u vremeplov, u legendu o nastanku Zaljeva kada su se ledeni misuri, jezici s Orjena i Lovćena nisko spuštali i brzo otapali
 te
silna voda šikljala iz rijeke udolinom Ledenice – Vrsno, potopila kanjon i stvorila morski tjesnac Veriga i usko grlo Bokokotorska vrata, a iznad vode izronili vrhunci grebena, čudo od otočića. Muka priziva povijest, budi se nečija savjest, to Kiklop plače za svojim okom i Dalmacija za svojom Bokom.

Pogled u prošlost – Risan

Ako se na trenutak zagledaš u prošlost, doznat ćeš da se tu u 4. st. pr. Krista spominje Savez ilirskih naroda, država Ardijejaca. Naići ćeš i na pisane tragove iz 228. kada se ilirska kraljica Teuta, nakon smrti muža Agrona, pred Rimljana sklonila u ilirski glavni grad Risan, s najlakšim pristupom u Zaleđe, koje mu skromnom proizvodnjom koštradine nije osiguravalo blagostanje. Rimljani ne gledaše dobro na tu ilirsku državu već je osvojiše i razdijeliše na gradove Rizonite i Agravonite. Pod upravom Narone do 476. Boka je thema Dalmacia, a Risan upravno i gospodarsko središte. Do 12. st. Zaljev se naziva Risanskim. Smjenjuju se vladari, provaljuju Goti, Avari, nastrada Risan, ostade Kotor. U 7. st. dolaze Hrvati, a Kotor je slobodni municipij i glavni grad Boke. Sjeverozapadno se formira Travunija, jugoistočno Duklja, obje u oblasti Crvene Hrvatske i vrše utjecaj na dio Boke, o čemu piše pop Dukljanin, barski nadbiskup Grgur, u Ljetopisu
popa Dukljanina (Barski ljetopis i Hrvatska kronika).
Kotorom zagospodova ugarsko-hrvatski kralj i 1385. kraljica Marija darova ga bosanskom kralju Tvrtku I. koji udari temelj gradu Svetom Stjepanu, današnjem Herceg-Novom, mjestu rođenja Leopolda B. Mandića kojega je papa Franjo proglasio zaštitnikom Godine milosrđa. Tim povodom njegovo je tijelo 2016. bilo izloženo u Hrvatskoj, potom u Herceg Novom. Kad Ladislav Mlecima proda Dalmaciju, uzmu oni i Kotor i dio Boke. Sjeverozapadni dio ostade u vlasti Sandalija, nakon njega u vlasti hercega Stjepana Vukčića Kosače, a potom turski. U Kandijskom ratu istisnu Peraštani Turke. Mirom u Campformiju pripade Boka Austriji. Mirom u Požunu Austrija je ustupa Francuzima. Nemanja zagriza Duklju, potom Rusi, pa opet Austrija.
U Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji (1868. – 1918.) i dalje je Boka važna pomorska sila. Od 1918. u sklopu Dalmacije u Državi SHS, 1945. Boka kotorska, a 1947. jednim potpisom uz hrvatsku šutnju postaje crnogorska. Odvajanjem Boke od Hrvatske iseljavaju se bokeljski Hrvati, Dukljani, a istodobno doseljavaju Crnogorci iz zaleđa. Osjećali su se zaboravljenima i tijekom (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]