Početna stranica » Spremni za odmor?

Spremni za odmor?

133 pregleda

Negdje tri – četiri sata izvan Nashvillea, usred kukuruznih polja američke države Indiana, auto koji smo unajmili za 12-osatni put do gaže oglasio se zvučnim signalom, sličnim upozorenju da je spremnik goriva skoro prazan. „Hm… goriva imamo dovoljno, ulje je ok, vrata su sva zatvorena”, provjerila sam objave na kontrolnoj ploči.

„Želite li odmoriti?” pitao me je auto uz sličicu šalice kave koja mi je u trenu izmamila nostalgiju za malim cestama kojima smo iz Zagreba putovali na more. „Pogledaj!” ushićeno sam pokazala svom suputniku i glazbenom suradniku Davidu. „Auto nas nuka da stanemo na kavicu.”

„Hm…” David baci pogled na kontrolnu ploču. „Ne samo bilo kakvu kavicu! Zove nas na Starbucks capuccino!” odgovori mi kroz smijeh. „Ja sam za!” odgovorim mu radosno.

Prava prilika

Sljedećih 50-ak kilometara, dok smo tražili izlaz s oznakom za Starbucks lokaciju, podijelila sam s njim nekoliko priča o mojim iskustvima. „Nema puta bez obvezatnoga stajanja na kavicu!” objasnila sam mu. „Kava je tu samo izgovor – i prilika – za prekrasna druženja ispunjena smijehom i uzbuđenim iščekivanjem nekoga novog iskustva koje svako putovanje nosi u sebi.”

Zapravo su nam te pauze za kavicu služile kao točka prijelaza iz užurbanoga tempa u gradu do sasvim drukčijega načina života na odmoru. Ili kad bismo se vraćali s izleta vikendom, iz recimo Zagorja, stali bismo na kavicu, kao da nam je bila potrebna prilika da se pripremimo na ponovni „ulazak” u svakodnevnicu.

Teško je uživati u prirodnim ljepotama ili upiti kulturne i povijesne znamenitosti ako smo opterećeni problemima. „Moji ljudi su to već davno skužili i ne pada im na pamet iznevjeriti tu staru i važnu tradiciju!” nasmijem se. Neki ju čak prakticiraju dnevno – kao važne rituale opuštanja i tranzicija na relaciji kuća-posao i obratno.

„Trebao sam se roditi u Hrvatskoj!” reče David jer su mu se svidjele moje priče i prikaz jednoga sporijeg života koji je u Americi teško pronaći.

Zanimljivo je da je sličica na kontrolnoj ploči auta prikazala pravi europski espresso ili možda čaj, ali sigurno ne plastičnu „take-out” čašu u kojima se obično služi američka kava koja se pije „s nogu” ili u vožnji. Možda se i kultura u Americi mijenja… Ili smo možda zaista (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]