Jedno od objašnjenja imena Europa veže se uz grčku mitologiju u kojoj se govori kako je Europu, kći kralja Agenora ili Feniksa, Zeus ugrabio i odveo na Kretu. Mit simbolizira prijenos azijske kulture na Kretu koja time postaje začetnik europske civilizacije. No, postoji i drugo objašnjenje prema kojem ime Europa potječe od asirske riječi ereb što znači zapad odnosno zalaz Sunca. Tu su riječ Grci preuzeli od Feničana i primijenili je na zapadnu obalu Egejskoga mora (Hrvatska enciklopedija).
Među sedam kontinenata Europa se izdvaja kao svojevrsno socijalno i političko središte svijeta. No, pored činjenice da je njezina povijest poprilično ispunjena podjelama i ratovima, da je kolijevka dva svjetska rata i domaćica glavnih svjetskih kolonijalnih matica, Europa je bila i ostala središte gospodarstva, napretka i kulture. Samim time ona je bila i još je uvijek faktor svjetske (ne)stabilnosti.
Svoj dan Europa obilježava 9. svibnja. Ovaj datum označava godišnjicu povijesne Schumanove deklaracije koja je unijela jedan sasvim novi oblik političke suradnje u Europi u kojoj bi bio nezamisliv rat među europskim državama. Schumanov prijedlog smatra se začetnikom današnje Europske unije. Obilježavanje Dana Europe bio nam je glavni povod da odaberemo temu Europske unije za svibanjski broj revije. Naši suradnici su u svojim sjajnim prilozima analizirali različite kontekste u kojima se Europa nalazila i nalazi danas.
Koliko god se govori o europskom miru i jedinstvu inzistirajući na nadnacionalnim, nadspolnim i nadreligijskim načelima i zakonima, oni i dalje ostaju nedostižan san koji ne može istinski zaživjeti jer se gradi na gospodarskoj i političkoj uvezanosti zemalja članica EU-a. No, ni gospodarstvo ni politika ne mogu biti faktori stabilnosti i trajnije održivosti. Jer, pored Velike Britanije koja je već napustila EU i neke druge članice sve glasnije spominju ovu mogućnost.
Osnovni razlog što se EU pomalo raspada jest taj što se danas potpuno odmaknula od svoga kršćanskog identiteta, a to znači da se odrekla svoga temelja i izvora. Da bi bila uključiva, EU se odrekla svoje duše i to sve kako bi obukla neki novi bezlični odnosno virtualni identitet. Ako je išta uključivo na ovom svijetu, onda je to kršćanstvo s Kristovim svevremenskim i sveprostornim porukama ljubavi, milosrđa, opraštanja, solidarnosti, poštovanja, pravičnosti, jedinstva, mira itd. No, lijepa je vijest da u EU-u ipak postoje države koje se ne odriču svoga kršćanskog, moralnog, etičkog i nacionalnog naslijeđa zbog nekoliko novčića. Njihovi lideri i građani znaju da im ništa ne bi koristili, ne samo ti novčići nego čak i kad bi sav svijet zadobili ako bi pritom izgubili sebe i svoju dušu (Usp. Mt 16,26).
