Planine zauzimaju posebno mjesto u većini, ako ne i svim religijskim tradicijama. Katoličanstvo nije iznimka. U katoličanstvu se nekoliko planina smatra svetima, svaka sa svojim jedinstvenim značajem, oslanjajući se na biblijske priče ili hagiografiju. Svete planine tradicionalno su smatrane mjestima na kojima su se događali božanski susreti, pa stoga hodočasnicima pružaju priliku da se povuku i meditiraju o tim misterijima. Tri se planine spominju u Svetom pismu.
Brdo Sinaj
Brdo Sinaj, također poznato kao Horeb, možda je jedna od najpoznatijih svetih planina ne samo u katoličanstvu, već i u drugim abrahamskim tradicijama. Prema biblijskoj pripovijesti, tu je Mojsije primio ploče s Deset Božjih zapovijedi. Knjiga Izlaska kaže da je Bog ovu planinu izabrao kao mjesto za otkrivanje svog božanskog zakona Mojsiju, čime je učvrstio savez između Boga i naroda. Iskustvo Božje prisutnosti na brdu Sinaj označilo je ključni trenutak u povijesti abrahamskih monoteističkih tradicija i postavilo temelj za moralna i etička načela koja ih i dalje vode.
Brdo Tabor
Brdo Tabor poznato je po Preobraženju Isusovu. Prema sinoptičkim evanđeljima (Matej, Marko i Luka) Isus je poveo trojicu svojih učenika, Petra, Jakova i Ivana, na vrh brda Tabor. Tamo, u trenutku iznimnog eshatološkog značenja, Isus se preobrazio pred njima („Lice mu je zasjalo kao sunce”) dok su se Mojsije i Ilija pojavili pored njega – sažimajući „Zakon i Proroke” koji se sada ispunjavaju u Isusu i po Isusu, Mesiji. Mojsije očito predstavlja Zakon, dok proroke predstavlja Ilija. Preobraženje na brdu Tabor potvrdilo je Isusovo božanstvo, ali se odlomak čita i alegorijski, jer naglašava potrebu za preobraženjem vjernika kroz djelovanje Duha Svetoga.
Brdo Kalvarija
Brdo Kalvarija, također poznato kao Golgota, mjesto je Isusova raspeća. Smješteno unutar crkve Svetoga groba u Jeruzalemu, ova sveta planina ima izuzetno mjesto u katoličanstvu. Sveto pismo tvrdi da je upravo na ovom brdu Isus razapet. Raspeće na brdu Kalvariji jedan je od središnjih događaja u kršćanskoj teologiji, budući da su Isusova patnja i otkupiteljska smrt razapinjanjem na križ središnji aspekti kršćanskog teološkog razvoja koji se tiče doktrina spasenja i pomirenja.
Ove tri planine su svakako izuzetne, ali nisu jedine koje uživaju poseban status mjesta duhovnosti. To su mjesta na kojima se odvijaju biblijske priče, oblikujući vjeru i uvjerenja nebrojeno vjernika. Za njih, ove su planine više od povijesnih znamenitosti: one su podsjetnici na trajni odnos između božanskog i ljudskog. Njihov značaj nadilazi geografiju, pozivajući vjernike da razmišljaju o dubokim duhovnim istinama koje predstavljaju i trajnim duhovnim istinama koje se nalaze u prirodi i Bibliji, piše Aleteia.
