Novošeherski kraj je područje između nizinske i planinske Bosne kroz koji protječe rijeka Liješnica, lijeva pritoka rijeke Bosne. Omeđen je s juga, zapada i sjevera obroncima Matinskoga visa (945 m), Borja (1078 m) i Crnoga Vrha (732 m). Pripada općinama Žepče i Maglaj.
Iz povijesti župe
Godine 1854. odijeljena je od župe Osova samostalna kapelanija Ponijevo i prema matičnim knjigama ta godina se uzima kao godina nastanka ove kapelanije koja je kasnije od 15. prosinca 1872. godine dobila status župe i u tom svojstvu svoje sjedište 1894./1895. prenijela u Novi Šeher. Od tada i nosi ovo ime o čemu svjedoče pisani dokumenti Historični opis zemljah i župskih zgrada župah na Kustodiju Kreševskog Samostana spadajućih i Imovnik.
Kapelaniju Ponijevo činila su sljedeća sela: Adže, Beše, Bijeli Klanci, Čusto Brdo, Gajić, Galovac, Goleši, Grabovci, Ljubatovići, Matina, Novi Šeher, Pire, Ponievo, Ozimice, Trupina i Tujnica. U vrijeme osnivanja kapelanija je imala 169 domaćinstava, tj. 1178 katolika, a tijekom sljedećih godina broj katolika se povećavao. Fra Filip Bošnjaković je izgradio župnu kuću s kamenim podrumom te drvenim prizemljem koje je zapravo bila kapela i prvim katom kao župnim stanom, ali župna crkva na Ponijevu nije nikada sagrađena. U listopadu 1894. godine župa je premještena u Novi Šeher. Početkom 20-ih godina 20. stoljeća došlo je do gradnje crkve u Novom Šeheru, a najzaslužniji za gradnju župne crkve bio je fra Blaž Pordušić koji je 13 godina bio župnik.
U tom vremenu veličina crkve bila je prihvatljiva, a kasnije je zbog svoje trošnosti i potrebe obnove te nemogućnosti da primi sve veći broj vjernika bila proširena krajem 60-ih godina 20. st. i to je oblik crkve koji je ostao do danas. Nakon što je završena vanjska obnova crkve, počela je obnova župne kuće 70-ih godina 20. st. koja je i proširena. Nakon obnove župne kuće, točnije 80-ih, počele su se graditi dvije kapele-crkve: jedna u Ozimici, a druga na Dubravi. U Domovinskom ratu srpska vojska je srušila kapelu na Dubravi. Crkva u Novom Šeheru rat je dočekala u oronulom i dotrajalom stanju tako da se razmišljalo što učiniti: graditi novu crkvu ili uraditi temeljitu obnovu već postojeće crkve. Tadašnji se župnik fra Vinko Ćuro odlučio za obnovu i krenuo na posao. Projekt je izradio zagrebački arhitekt Florijan Škunca i crkva je temeljito obnovljena i iznutra i izvana. Crkva je umjetnički obogaćena sa 17 vitraja kao postaje križnoga puta akademskoga slikara Vladimira Blažanovića. Četrnaest vitraja urađeni su kao postaje križnoga puta, a na tri su prikazani Uskrsnuće, Simboli evanđelja i Višeslavova krstionica. Završetkom unutarnjega uređenja krenulo se na uređenje okoliša. Ispred župne crkve postavljena je skulptura Sv. Franjo s vukom što je rad slovenskog akademskoga kipara Jakova Brdara.
U crkvi je za vrijeme župnika fra Ivice Karatovića postavljena i oltarna slika – mozaik Sv. Ilija, zaštitnika župe, koju je izradio akademski slikar iz Travnika Anto Mamuša. Za vrijeme župnika fra Josipa Tomasa u crkvi je urađena freska Blažene Djevice Marije – rad akademskoga slikara Mladena Ivešića, kip sv. Ante Padovanskog akademskoga kipara Joakima Gregova, postavljen novi tabernakul u bronci, podno grijanje i ispovjedaonica, a u potpunosti je obnovljena i područna kapela u Ozimici.
Župa danas
Župa danas ima 2500 vjernika koji su raspoređeni u 900 obitelji. Čine je sljedeća sela: Adže, Beše, Dubrave, Galovac, Grabovica, Ljubatovići, Matina, Mladoševica, Ozimica, Ponijevo, Strupina, Pire i Novi Šeher. U župi djeluju tri svećenika fratra: fra Josip Jukić, župnik te dva kapelana fra Vinko Ćuro i fra Miroslav Batarilo. Milosrdnica s. Mirjam Ramljak vodi crkveno pjevanje i vjeronauk za prvopričesnike.
U novije vrijeme ugrađen je razglas u župnoj crkvi i u filijalnoj crkvi u Ozimici te su postavljene nove klupe u župnoj crkvi u Novom Šeheru. Nove klupe, koje je izradio domaći majstor stolar Slavko Kljajić, upotpunile su unutrašnjost crkve.
Od osnivanja župe u Novom Šeheru prisutan je duh sv. Franje Asiškog preko njegove braće, franjevaca Bosne Srebrene. Utkan je taj duh u svim naraštajima i prenosio se s koljena na koljeno, s generacije na generaciju. Tijekom postojanja župe organizirano se radilo s djecom i mladima. U posljednje se vrijeme nije puno radilo s Framom, no s početkom nove školske godine počinje rad Frame Novi Šeher. Trenutno Frama broji 104 framaša. Frama ima svoje susrete subotom u 18 h, na kojima se okupi 80 framaša. Svaki susret je tematski, a susreti su izrazito posjećeni i mladi zbilja uživaju u takvoj sredini i svaki put ih je sve više i više.
Mladi su naučili kroz životopis sv. Franje i način na koji je Franjo živio svoju mladost sa željom za slavom i posjedovanjem što je to što čovjeka može učiniti sretnim. To nije ništa izvanjsko, ništa javno, nego unutarnji mir i punina zadovoljstva usklađujući vjeru u Boga s čovjekom i svim stvorenjima. Upravo to oduševljava i šeherske framaše. Samostalno su pokrenuli framaški zbor koji broji 25 članova, a vježbaju nakon Frame. Rad s mladima vidljiv je i kroz sportske aktivnosti. Mladi iz Novog Šehera osvojili su prvi put malonogometnu katoličku ligu u Sarajevu i plasirali se na završno natjecanje u Petrinju. Mladi su osjetili da su dobili nešto svoje i da su i oni važan kotačić u funkcioniranju župe.
Posjećenost svetih misa je velika. Ljudi se nakon mise vide, porazgovaraju i svoje druženje nastave uz čašicu razgovora u obližnjim kafićima. Župljani su vjernici koji redovito posjećuju svete mise nedjeljom, a poneki i radnim danima. Mise su u župi u 8 i 11 sati u župnoj crkvi te u filijalnoj crkvi u Ozimici u 9 i 18 sati, a mladom nedjeljom slavi se sveta misa u 13 sati na zavjetnom mjestu Goleše koje se nalazi u selu Pire.
Na svetim misama djeca i framaši – njih 30 – sudjeluju kao ministranti te čitači, a tu je i pjevački zbor. Na ranoj misi u 8 sati zbor čine djeca u pratnji Katarine Perković na klaviru, a na pučkoj misi u 11 sati sudjeluje zbor koji čine odrasle osobe u pratnji Agate Perković na klaviru. Župa osim glavnoga patrona sv. Ilije proroka, 20. srpnja, ima i svoj drugi patron koji je slavi na Malu Gospu, 8. rujna.
Jednom godišnje Kulturno-umjetničko društvo Gromovnik organizira besplatni tečaj izvornoga kola, šargije i violine i odaziv je doista velik te dolaze i mladi iz drugih župa. Tečaj izvornoga kola i šargije vodi Marica Filipović, a violine Ivica Tomić. Nedjeljom uoči svetkovine sv. Ilije, patrona župe, održava se Šeersko prelo koje je već postalo tradicija. Prvo prelo je održano 2000. godine i održava se svake godine. Ljudi ove župe vole se sresti i zapjevati izvornu pjesmu uz šargiju i violinu, a sam kraj je bogat talentiranim sviračima i pjevačima, napominje župnik koji je i sam polaznik tečaja šargije.
Jedan od najvećih problema s kojim se bori općina Žepče, ali i ova župa, jest stalno odlaženje mlađih osoba u inozemstvo zbog bolje budućnosti i boljih prilika za posao što je u ovoj sredini, nažalost, slabije moguće zbog neriješene političke situacije u BiH koja ne daje ljudima sigurnost i perspektivu. Prije rata u potragu za poslom bi odlazili samo muževi, a žene bi s djecom ostajale u kući i brinule za kuću te odgoj i školovanje djece. Danas je situacija drukčija jer odmah ide čitava obitelj, rijetko koja žena želi ostati u obiteljskoj kući s djecom i živjeti odvojenim životom. Teritorijalno župa obuhvaća i Osnovnu školu „Fra Grga Martić” iz Ozimice koja ima svoju područnu školu na Ponijevu. Nakon završetka osnovne škole učenici odlaze u Žepče u srednju školu nakon koje se većina odlučuje na studij. Najčešća mjesta u koja odlaze na studij su: Osijek, Zagreb, Mostar, Tuzla ili Sarajevo. Oni koji završe trogodišnje srednje škole ili ostaju raditi u rodnom mjestu ili odlaze u inozemstvo u potrazi za poslom. I ovdje su traženi zanati, ali nisu dobro plaćeni. Mladi koji završe studij nemaju odmah posao i trebaju dugo čekati kad će se i gdje zaposliti pa se često i oni odlučuju na odlazak u inozemstvo ili ostaju u gradu u kojem su i završili studij. Svi koji bi otišli negdje izvan rodnoga mjesta, župe vraćaju se obično nekoliko puta godišnje. Najčešće dolaze za Božić, Uskrs, Ilinu, Veliku Gospu te za Svi sveti. Kad dođu u svoj rodni kraj, željni su druženja, zabave, razgovora i sve svoje slobodno vrijeme provedu u takvim okruženjima kako bi nadomjestili ono što nemaju u drugim zemljama. Od Iline do Velike Gospe u našoj župi boravi oko 500 naših ljudi koji su tijekom godine u inozemstvu. Iako se nalaze daleko do šeherskoga kraja, svojim prilozima itekako pomažu svojoj župi.
(Matea Jurčević)
