Braćo i sestre, današnja svetkovina, svetkovina Duhova – jedna je od najvećih svetkovina crkvene godine. Zašto?
Mi svaki dan štujemo Boga i molimo se Bogu Ocu, Stvoritelju svijeta, jer znamo da sve dolazi od njega, ovisi o njemu i u konačnici pripada njemu sada i zauvijek. Boga Oca štuju i druge monoteističke religije, poput židovstva i islama, koje ne poznaju Presveto Trojstvo i ne priznaju druge božanske osobe, osim Stvoritelja svijeta, kojega čak ni ne nazivaju Ocem, budući da ne poznaju ni njegovog Sina ni Duha Svetoga.
Sina Božjega, Isusa Krista, drugu božansku osobu Presvetog Trojstva, častimo tijekom cijele godine, posebno nedjeljom – na dan njegova uskrsnuća, te petkom – na dan njegove smrti, ali i četvrtkom – na dan ustanovljenja svete Euharistije, po kojoj je Isus uvijek prisutan među nama. Osim ovih dana, koji se ponavljaju u svakom tjednu, imamo i druge velike svetkovine posvećene Isusu Kristu, kao što su Božić – njegov rođendan, Spasovo – njegovo Uzašašće na nebo tijelom i dušom, potom Tijelovo – svetkovinu njegova Tijela i Krvi, blagdan Presvetog Srca Isusova, te blagdan njegova Preobraženja na gori Taboru itd.
Danas na poseban način slavimo Treću božansku Osobu Presvetog Trojstva – Duha Svetoga, i na taj način zaokružujemo slavlje najvećih otajstava naše kršćanske vjere, tako da ćemo sljedeće nedjelje moći slaviti i svetkovinu Presvetog Trojstva, štujući istom svetkovinom jednog jedinog Boga u tri božanske osobe: Oca, Sina i Duha Svetoga.
U prvom čitanju (Djela 2, 1-11) čuli smo kako je Duh Sveti sišao na apostole na dan Pedesetnice, 50 dana nakon uskrsnuća Isusa Krista. Dok su svi apostoli molili zajedno s Blaženom Djevicom Marijom i s Isusovim najbližim rođacima, Duh Sveti sišao je na njih na čudesan način: s glasnom tutnjavom, kao da je olujni vjetar – i to vidljivo, u obliku plamena vatre.
Posljedice silaska Duha Svetoga također su bile divne: plašljivi apostoli, zatvoreni u kući iz straha od Židova, ohrabrili su se djelom Duha Svetoga i počeli svjedočiti vjeru – čak i na stranim jezicima, koje nikada nisu učili, već su govorili kako ih je Duh Sveti nadahnjivao. Njihovo je svjedočanstvo bilo toliko snažno i uvjerljivo, da je toga dana oko 3000 Židova prihvatilo kršćansku vjeru i krstilo se u ime Isusa Krista.
Čijom zaslugom? Da li zaslugom svetog Petra i apostola, koji su propovijedali?
– Ne, nego samo čudesnim djelom Duha Svetoga, koji je djelovao preko apostola.
Doista, apostoli su posvetili svoje živote Gospodinu. Primili su Duha Svetoga s vjerom. Ali ono što se potom dogodilo, nije bilo djelo apostola, nego djelo Božje, ili konkretno: djelo Duha Svetoga.
U drugom čitanju (1 Kor 12, 3-7. 12-13) apostol Pavao nas uči da nitko tko govori pod utjecajem Duha Svetoga, ne može huliti, odnosno psovati Krista ili ružno govoriti o Njemu, ali ga nitko ne može ni hvaliti i svjedočiti da je Isus Gospodin, osim pod utjecajem Duha Svetoga.
Sada, na temelju ovoga, svi znate djelujete li pod utjecajem Duha Svetoga ili ne. Ako hvalite i slavite Krista, ako svjedočite svoju vjeru u Krista Gospodina, raspetoga i uskrslog od mrtvih – i vi imate Duha Svetoga i Duh Sveti djeluje preko vas. Ali ako to ne činite, onda nemate Duha Božjega.
U Evanđelju (Iv 20, 19-23) sv. Ivan evanđelist nam govori kada je Isus prvi put dao Duha Svetoga apostolima. – Kada? – Na Uskrs, odmah nakon svoga uskrsnuća! Čim se Isus prvi put ukazao svojim učenicima, dahnuo je u njih i rekao: “Primite Duha Svetoga! Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Dakle, apostoli su primili Duha Svetoga na Uskrs. Zašto onda nisu mogli djelovati pod njegovim utjecajem do dana Pedesetnice? – Postoje dva razloga:
Prvo, Isus je još uvijek bio s njima. Tek kada se Isus odvojio od svojih učenika i uzašao na nebo, Duh Sveti je došao na njegovo mjesto.
Drugi razlog je ovaj: neka Kristovi učenici ne misle da su vlasnici Duha Svetoga ili njegovi nositelji. Ne! Duh Sveti je njihov vlasnik i nositelj. Duh Sveti nije mali dar Božji, kojim mi možemo raspolagati, npr. kao s komadom kruha, s čašom vode, sa strujom ili s automobilom koji nama pripada. Ne! Duh Sveti je sam Bog. Otac i Sin daju nam se kroz treću božansku osobu, a to je Duh Sveti. On je naš vlasnik, a mi nismo njegovi vlasnici.
Naravno, On djeluje poštujući našu slobodnu volju – ali svako djelo koje činimo pod utjecajem Duha Svetoga djelo je Božje, a ne naše. Stoga bismo uvijek trebali biti zahvalni Bogu na daru Duha Svetoga, kojeg nam je dao Bog u sakramentu Krštenja i kojeg je ojačao u sakramentu Potvrde (Krizme).
Dobro je uvijek moliti Oca nebeskog da poveća utjecaj Duha Svetoga u nama, kako bismo uvijek mogli činiti djela Božja, kako bismo zaslužili živjeti s Bogom u vječnosti, zajedno s Blaženom Djevicom Marijom, s apostolima i sa svima svetima.
Neka nam dragi Bog, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova, milostivo ispuni tu želju! Amen.
