Zahvaljujući internetu čovjek danas može komunicirati brže, a istovremeno su poruke oskudnije nego ikad prije. Kratkim i gotovo uvijek impulzivnim sadržajem, pošiljatelj se najčešće prepušta emociji trenutka. Ne zamara se elaboracijom tvrdnje, a time ni odgovornošću za izrečeno. Kada pogriješi, jednostavno izbriše tweet i stvar je riješena.
Nadalje, kreatori javnoga mnijenja uglavnom se ne usredotočuju toliko na predstavljanje stvari kakve one jesu, nego radije naširoko objašnjavaju kakve nisu. Jer negacija ne zahtijeva istu dozu odgovornosti kao afirmacija. To uglavnom čine promotori raznih ideologija i „životnih stilova” kojima smeta svaka misao, vjerovanje ili govor koji oni nisu potpisali.
Medijski eksponirani neodgovorni tekstovi i poruke, prožeti frenetičnim negiranjem i ismijavanjem, izrazito kulminiraju u rijetkim slučajevima kada se nadnaravno ukaže naravnom. Tipičan primjer za to jesu Gospina ukazanja. Zabrinuta kao najbrižnija majka za alarmantno stanje svoje djece, ona njima opominje, moli i savjetuje. Ne traži pri tom zahvalnost, pa ni priznanje za ovu gestu čiste ljubavi.
Ponekad se i pojedincima u samoj Crkvi dogodi da, zaneseni uslugama kratkih poruka i „slavom svijeta”, olako ustvrde da Gospa ne može biti ovo ili ono. I točno znaju što ona može biti. Strpljenje i vrijeme u ovakvim slučajevima potrebniji su nego znanje. Je li nešto od Boga ili nije prepoznat ćete po plodovima, savjetuje Isus (usp. Mt 7,16). Naše je znanje pred božanskim poput jutarnje rose. Treba nam samo duboka poniznost i dječja otvorenost. Sve ostalo, sve što jesmo i znamo, mora izvirati odatle. Jer, ni politički ni vjerski crème de la crème Isusova vremena nije želio prihvatiti stvarnost Božjeg rođenja u štali i Njegovog odrastanja u obitelji običnog stolara. Nisu Mu povjerovali jer nije govorio niti naučavao ono što su oni mislili da bi trebao. Desna ruka su Mu bili uglavnom obični i nepismeni ribari koji su Mu povjerovali i vlastitim životom vjeru zapečatili. Zašto? Zato što su na svojoj tabuli života imali prostora i s povjerenjem Bogu prepustili pero. Izbrišimo i mi mnoga poglavlja koja smo ispisali vlastitim egom, nasjedajući uvijek iznova na provokaciju zmije još od Eve: (…) bit ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo (Post 3,5) i tako oslobodimo prostor za Božji zahvat na svojoj tabuli života.
Više o temi Marijina ukazanja u Fatimi:
– Marinko Varnica: Sigurni u pobjedu ljubavi
– Michael Hesemann: Posljednja fatimska tajna
– Boris Beck: Sveto dijete
– Čudo u Fatimi: Ples sunca (YouTube)
