Početna stranica » Vesela država

Vesela država

133 pregleda

Bosna i Hercegovina je vesela država, država čiji žitelji imaju razloga za smijeh čak i dok čitaju, slušaju ili gledaju ozbiljne vijesti. Na stranu to što bi se zbog istih vijesti moglo i plakati, ta nećemo sad biti toliko sitničavi.

Evo, krenimo od politike (makar je teško odgovoriti na pitanje što od stvari koje mediji bilježe nije politika). Imamo novu većinu u entitetskom parlamentu i novu entitetsku vladu. Bit će stabilna i… A što nego se nasmijati? Je li dosad bila ijedna da nije bilo tako rečeno, “bit će stabilna”? Ili se rasplakati?

Davanje i prodavanje

Pa malo skrenuti u pravosuđe. Gdje se, među ostalim, sudi Živku Budimiru i nekima od Lijanovića. Šta je tu smiješno? Pa, naravno, to što i svaka budala, i to godinama već, zna kako su Lijanovići (svejedno je tu tko od njih je bio u vlasti, a tko je sjedio na Visokoj Glavici) dijelili poticaje – svojim stranačkim podanicima, pa čak i osobama koje nisu imali zemlje ni u saksiji. I oni su im vraćali državni novac, pola-pola ili kako se već tko nagodio. Ne svi, naravno, jer su Lijanovići davali i svojim poduzećima te svojim “nevladinim” udrugama. Tu im nisu vraćali pola, tu su Lijanovići uzimali sve. A, ustvari, bilo je dovoljno reći samo to: Svojim. A Budimir? On nije optužen za davanje poticaja nego za (pro)davanje pomilovanja. I za još štošta, ali nije ni važno. Važno je ono što, osim (pro)davanja, povezuje Budimira i Lijanoviće: u sarajevskim medijima nema puno povike na njih, Visoki predstavnik ih nije ni okrznuo nijednom riječju, američko veleposlanstvo također. Zašto? Jer su odigrali ulogu u gaženju prava vlastitog naroda. Zašto su ipak optuženi? Pa jasno, jer više ne trebaju ni političkom Sarajevu, ni Inzku, ni Amerima.

Bugojanski  matematičar

Još malo ćemo se zadržati u pravosuđu, točnije na podatku Tužiteljstva BiH iz kojeg se tvrdi da je dosad riješena trećina prijava za ratne zločine. Ne računajući prijave podnesene nakon usvajanja novih planova njihovog djelovanja, tužiteljstva bi preostalih 7000 prijava trebala uspjeti riješiti, kažu u spomenutoj pravosudnoj instituciji – do prosinca 2023. godine! Eto, pa se nemojmo smij… Pardon, plakati! Pogotovo što nigdje nije rečeno koliko je kojih i čijih prijava riješeno. Tako će, recimo, jedan Bugojanac, što bi se nekad reklo “istaknuti društveno-politički radnik”, ako mu to bude ćeif, mirno predavati matematiku do kraja života. On je inače i istaknuti pisac: u svoj je dnevnik tijekom rata vlastoručno detaljno pisao o tome kako, gdje i kojim metodama treba fizički likvidirati neke njegove nepoćudne sugrađane, što je i učinjeno, pa ih već godinama (uzalud) traže po ledinama oko Bugojna. Oni koji su mogli posvjedočiti o njegovim sabranim nedjelima do 2023. godine će uglavnom biti pokojni. Ili jedan ugledni stanovnik Bihaća koji je snimljen kako naređuje da se pali sve u selima nekih nepoćudnih stanovnika u njegovom kraju, a da se ti nepoćudni strijeljaju na licu mjesta. Oni koji su nekim slučajem i preživjeli njegova naređenja do 2023. godine će…

Đikani u balvangradu

Eh, nije sve u politici i pravosuđu, hajdemo malo u kulturu, je l’, ne živi čovjek samo o politici nego o… Na primjer, Sejfudin Tokić, u pčelarskim krugovima vrlo cijenjen stručnjak, objavio je ovih dana knjigu pod naslovom Nova bošnjačka politika – Bitno je biti Bošnjak. Da, pčelari će možda biti razočarani što se u knjizi ne piše o, recimo, utopljavanju košnica ili crijevnim bolestima kod pčela, ali… Ili dr. Dževad Jahić, on je, pak, na svijet izdao Rječnik bosanskog jezika. Kapitalno djelo u kojem se pripadnici jednog naroda nazivaju đikanima, a mjesta u kojim žive balvangradima. (Ljudi koji vole word u roku hitno moraju zbaviti Jahićev rječnik, evo podvlači njegove riječi kao nepostojeće u njegovom, bosanskom jeziku! Sramota kako je taj zapadni svijet lijen i nepoduzimljiv!) Jest da njegov stariji kolega dr. Midhat Riđanović za Jahića kaže da “pokazuje simptome umne poremećenosti”, a za njegov rječnik da je “smeće”, ali, znamo dobro, to je samo zavist ili štogod slično. Ako je jedan veliki bh. arheolog mogao crtati bosanske kraljeve i banove za koje niko ne zna kako su izgledali, a njegove črčkarije je za velike novce kupilo barem pola škola u našoj zemlji, zašto bi Jahićev rječnik prošao imalo drugačije! Inače je recenzent Tokićeve knjige bio uvaženi akademik Muhamed Filipović, koji je bio i urednik Jahićeva rječnika. Pa ako je nekom nešto i bilo nejasno, valjda sad više nije.

Tvrtku da, Kazanima ne

Spomenuli smo bosanske kraljeve pa je red ne preskočiti nedavnu obljetnicu krunisanja Tvrtka I. Kotromanića. Tim povodom je objavljeno poprilično tekstova, ali bi se netko neupućen, pročitavši ih, zapitao govore li svi o istoj osobi. Jedni ga, naime, spominju kao utemeljitelja grada, drugi kao onog tko je, budući prvi kralj Bosne, uspostavio slavnu bosansku kraljevinu, treći po ovom, četvrti po onome. Jedni, govoreći o njemu, preskaču da je bio potomak bosanske vladarske porodice Kotromanić, drugi da mu je majka bila iz hrvatske vladarske porodice Šubića, a treći da mu je baka pripadala srpskoj vladarskoj porodici Nemanjića. Slučajno, omakne im se, ako to uopće treba reći, zaborave, pa to ti je!

Uglavnom, spomenici Tvrtku niču ili se planiraju podići i ovdje i ondje, samo što uz njih stoje različiti podaci. Spomenika, međutim, neće biti na Kazanima iznad šeher Sarajeva, kao što ga ni u drugim gradovima oni koji su ubijali ne podižu svojim žrtvama, jedino što je Sarajevo, kao prijestolnica i, po vlastitom stavu, jedini grad, jedini multikulturalni, jedini ovo i ono, možda trebalo biti primjer drugima. Prije će spomenik u tom gradu dobiti Lijanovići ili Budimir. Možda čak i neki od visokih predstavnika ili netko od iskonih bjelosvjetskih tumača zakona i prava koji nas ovih dana iz čista mira plaše novim ratom.

Hrana preko žice

Po svemu je najbolja investicija praviti tvornicu bodljikave žice i betonskih blokova. Počela je Mađarska, gradeći zid na granici sa Srbijom, a ovih dana, iako su svi osuđivali Orbana, žicu ili beton planiraju postaviti Austrija prema Sloveniji, Slovenija i Mađarska prema Hrvatskoj, Hrvatska prema Srbiji… Elem, ići će posao, a ako što i ostane, žica i beton će, prema spomenutim zlogukim tumačima, trebati za logore. I po demokratskoj Europi, gdje, u pojedinim državama, ekonomskim migrantima i izbjeglicama (da, upravo tim redom) hranu ubacuju preko žice, a i u našoj zemlji gdje će, po tim tumačima, potreba da se neke stvari istjeraju na čistac i da spomenuti časni general koji naređuje da se sve pali, a civili pobiju, kao i njegov kolega po zločinima, profesor matematike i pisac dnevničkih zapisa, dane provode u zindanu, izazvati, eto, novi rat. Tko će ratovati, to nam ne kažu, poručuju tek da je bolje ostaviti spomenute i njima slične da uživaju u rezultatima svojih sabranih nedjela nego čačkati mečku. Sve do 2023. godine. Hidžretske, vjerojatno.