Početna stranica » Blagost – plod Duha Svetoga

Blagost – plod Duha Svetoga

164 pregleda

Blagost se najbolje može doživjeti u skladnoj obitelji koja zrači toplinom, bliskošću, radošću i sigurnošću

Peti plod Duha Svetoga jest blagost ili nježnost (usp. Gal 5,22-23). Biblija upotrebljava grčku riječ hrestotes za blagost. Blagost je, zapravo, nježna ljubav. Osoba čije je srce ispunjeno blagošću neodoljivo privlači druge. Nježna osoba se zauzima i brine za slabe i ranjene. Nježnost smanjuje ili uklanja napetost i bol. Blagost se najbolje može doživjeti u skladnoj obitelji koja zrači toplinom, bliskošću, radošću i sigurnošću. Roditeljska nježnost, uz druge osobine, nužna je za zdrav odgoj djece. Blagost Oca nebeskoga dovodi mnoge okorjele grešnike do obraćenja, pokajanja i pomirenja. Naš Bog je ne samo nježan nego i sladak (usp. Ps 147,1).

Krist je osoba puna blagosti i nježnosti. Davno je prorok Izaija najavio da će Mesija biti poput „dobrog pastira koji će pasti stado svoje, u ruke uzimati jaganjce, nositi ih u svome naručju, i brižljivo njegovati dojilice” (usp. Iz 40,11). Isusov je život prožet nježnošću i samilošću prema grešnicima i bolesnicima. On vraća zalutale duše u Očevu kuću poput pastira koji nosi na ramenima izgubljenu ovcu u ovčinjak (usp. Lk 15,1-7). Spašava od kamenovanja ženu zatečenu u preljubu (usp. Iv 8,1-10), blago razgovara sa Samarijankom na Jakovljevu zdencu (usp. Iv 4). Blagost svoju pokazuje i prema djeci (usp. Lk 18,15-16). Zapravo, Isus pokazuje svoju blagost i nježnost prema svakom čovjeku. Svima poručuje: „Onoga tko dođe k meni neću izbaciti” (Iv 6,37). A od svoga učenika traži da poput njega – milosrdnog i blagog Samaritanca – iskazuje milosrđe i blagost svojim bližnjim: „Idi pa i ti čini tako” (Lk 10, 37).

Kršćanska blagost postiže se kroz molitvu i rad na sebi. Kao Kristovi učenici, uz pomoć Duha Svetoga, trebamo neprestano rasti u mudrosti i milosti, u blagosti i nježnosti. Bez Božje milosti nikada žestoki Savao ne bi postao blagi i milosrdni Pavao, niti bi nagli i hvalisavi Šimun postao nježni i ponizni Petar. Duh postupno preobražava naše kameno srce u srce od mesa, u blagost i nježnost. Isus je odsjaj Očeve nježnosti tako smo i mi pozvani da budemo odsjaj nježnosti Sina Božjega. Ali, zbog naše grešne naravi, ranjene istočnim grijehom, ljudska je povijest puna okrutnosti i nasilja. Danas smo svjedoci da se mnoge ozakonjene okrutnosti čine bratu čovjeku: počevši od onih najmanjih (nerođenih) kojima se oduzima pravo na život još u majčinoj utrobi (abortusom) do najstarijih i najbolesnijih koji se usmrćuju iz lažnoga milosrđa (eutanazijom), preko zakonitoga iskorištavanja radnika, djece, žena i sirotinje te ideološkoga i političkoga poniženja i progona neistomišljenika. Danas čovjek čovjeku sve više postaje vuk. Stoga se sve više povećava nasilje. Svjedoci smo da je sve manje blagosti i uljudnosti u našim obiteljima, župama, institucijama. Kao kršćani svjesni smo da nema spasenja bez Božje pomoći, bez sile odozgor. Bezbožni (lažni) humanizam dovodi na koncu do nehumanosti. Treba nam korjenito obraćenje od svake vrste bezbožnosti i duboka vjera u Blagu vijest koju nam je donio Isus. Samo preko Isusa dolazi spasenje i mir u naš svijet.

Stoga, uključimo se u duhovnu borbu za ostvarenje kraljevstva Božjega koje je Krist započeo i koje će na koncu uspostaviti u punini. Vjerujmo u snagu nježnosti poput sv. Franje Asiškoga koji je u svoje vrijeme obnovio Crkvu i društvo. Budimo sol zemlji i svjetlo svijetu. Budimo blaga i ponizna srca poput našega Učitelja. Prihvatimo poticaje sv. Pavla: „Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti” (Ef 4,23).

Novi svijet počinje u srcu. Stoga često molimo: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!”