Početna stranica » U tajnama Pounja – Srednjovjekovni grad Jezerski

U tajnama Pounja – Srednjovjekovni grad Jezerski

179 pregleda

Jezerski spada u one gradove koji su svoj povijesni put prešli u sjeni, povijesnoj šutnji, gdje su zauvijek ostali.

Grad Jezerski pripada onim gradovima Pounja koji su, kao i cijeli kraj, po prvi put u okvire bosanskog teritorija ušli tek osmanskim osvajanjima. Jedina razlika je vrijeme kada se to dogodilo, odnosno kojim redom i u kojemu su periodu osvojeni. Tako ćemo obilazeći Unsku krajinu i njezine stare gradove zapravo prošetati kroz 15. ili 16. stoljeće njihova ulaska u bosansku povijest. Ipak, temelji koji su im udareni u Ugarsko-hrvatskoj kraljevini mnogo su stariji. Neki od njih baštine uspomenu na prijelomne događaje dinastičkih sukoba i buna velikaša iz toga vremena, s obzirom na to da je većina njih i pripadala uglednim hrvatskim plemićima, koji se nisu libili tražiti svoje mjesto pod suncem političkog ambijenta.

Neki su pak gradovi ostajali po strani, kao osamljeni stražari tih htjenja, pijuni koji su mogli zatrebati. Oni su mogli povremeno dobiti na svojoj strateškoj važnosti ili tek manifestirati moć i vlast svojih gospodara. Takav je zasigurno bio i grad Jezerski. Malen po svojim dimenzijama, ostao je takav i u srednjovjekovnoj povijesti, barem po spominjanju u izvorima. Prvi put se spominje u drugoj polovici 13. stoljeća, točnije 1278. godine, i gotovo misteriozno nestaje u povijesnim izvorima sve do 16. stoljeća. Na godinu 1549. datiran je dokument iz kojega doznajemo poimence imena srednjovjekovnih velikaša koji su obitavali u gradu. Grad je kao utvrda vjerojatno bio središte seoske istoimene zajednice pod njim. Obitelj Nemčića zvanih Jezerski gospodarila je gradom polovicom 16. stoljeća, ali očito ne zadugo. Osmanlije su ga zajedno sa Bužimom i Cazinom osvojile 1576, mada je on već 13 godina ranije bio izvan ruku Nemčića.

Ostaje nam tajna kojemu je kamenčiću povijesnog mozaika političkih događanja pripadao grad Jezerski. Nedostatak barem do sada poznatih izvora, skeptično ga svrstava u male, neugledne tvrđave, kojima je iskićeno Pounje. Ipak, to nas ne bi smjelo navoditi na takve zaključke. Samo studioznija istraživanja i arheološke kampanje, koje ni na ovom gradu kao i na brojnim drugim, nisu poduzimane temeljito, mogli bi nam rasvijetliti povijest ovoga grada.

Njegove dimenzije doista odaju sliku male utvrde, na kojoj se ističe okrugla kula. Ona je jednim dijelom isturena izvan bedema, i kao takva čini kompaktni sustav obrambenih zidina utvrde. Promjer kule koji iznosi oko 8 metara, te debljina njezinih zidova od 1,5 m govori o solidnom obrambenom objektu. Štoviše, njezina vanjska fasada na visini od nekih 1,5 metara ukrašena je trakastom plastikom. I danas vidljive rupe za grede na unutarnjoj strani njezinih zidina pokazuju da je kula, uz prizemlje, imala čak dva kata i krovište. Kako je cijelo utvrđenje izgrađeno na blagom brežuljku, koji predstavlja prirodni završetak poprilično duge kose, kula je imala dominantan položaj nad kotlinom u kojoj se ugnijezdilo i danas živo selo Jezersko.

Bedemi koji se nalaze s jedne i druge strane kule zatvarali su malo unutarnje dvorište-obor, kvadratne osnovice čije stranice nisu bile veće od 14 metara. Što se tiče samoga ulaza u grad, danas se bez temeljite arheološke kampanje to teško može utvrditi, s obzirom na to da je grad u prilično ruševnom stanju.

Ovu srednjevjekovnu fortifikaciju Osmanlije su nakon zauzeća dale proširiti i ojačati. Tako je izgrađen novi bedem koji je zapravo opasivao srednjovjekovno utvrđenje. Na južnoj strani toga novog bedema nalazila se i ulazna kapija, odakle je i danas najlakše prići gradu. Unutar novoga dijela grada Osmanlije su izgradili i jednu zgradu, te džamiju. Gradom su zapovijedali dizdari, od kojih jednom, zahvaljujući izvoru iz 1730, znamo i ime, Mehmed-aga. Osmanlije su u njemu boravile sve do 1838. godine, kada je grad trajno napušten i ostavljen da propada.

Gotovo da ovako mali gradovi bude veću sjetu i romantičnost, negoli što to čine velike utvrde koje se i danas diče svojom bogatom prošlošću. Jezerski spada u one gradove koji su svoj povijesni put prešli u sjeni, povijesnoj šutnji, gdje su zauvijek ostali. U svojoj misterioznoj tišini ispisali su tako najljepše tajne Pounja, koje tek treba otkriti.