U novije se vrijeme na zapadu javljaju pokreti koji prerastaju u ideologije s ozbiljnim posljedicama. Imaju utjecaj u javnosti koji grade kroz aktivizam i medijsku branšu, ne bez uspjeha. Ovdje navodimo one dominantne: ideologija političke korektnosti, woke ideologija, rodna ideologija i kultura otkazivanja (cancel culture). Svaka od njih ima neku svoju posebnost, ali slične ciljeve – mijenjati ustaljenu sliku društva i pojedinca. Politička korektnost manifestira se u formi (auto)cenzure, ograničavanjem slobode javne riječi, oblikujući izokrenutu sliku stvarnosti. U novije vrijeme nezaobilaznom je postala novoprobuđena woke ideologija kojoj je cilj mijenjati sve aspekte društvene, kulturne i političke stvarnosti, ali i duboko zadirati u čovjekov život. Njezini protagonisti nastupaju protiv rasne diskriminacije, netolerancije, isključivosti, mržnje… Na prvi pogled sve je u redu. Ali to je samo fasada. Svoje pravo lice, međutim, pokazuju u susretu s onima drukčijega svjetonazora. Tada čine sve suprotno od onoga što proklamiraju: postaju agresivni promicatelji diskriminacije, isključivosti i netolerancije, a onda slijedi kruna njihova društvenoga i medijskog aktivizma, tzv. kultura otkazivanja: isključivanje pojedinaca iz kulturnih, društvenih, izobrazbenih i drugih javnih institucija, odnosno onemogućavanje njihova profesionalnoga djelovanja u javnosti!
Posebnu pozornost svraćamo na tzv. rodnu (džender) ideologiju. Pojam rod (gender) formirao se na zapadu tijekom zadnjih nekoliko desetljeća i koristio se u feminističkim pokretima, da bi se konačno pokušao nametnuti kao sveobuhvatno društveno-političko pravilo (1995). Rodna ideologija niječe činjenicu da razlike između muškarca i žene imaju svoju biološku i prirodnu utemeljenost. One su prije svega društveno i kulturno uvjetovane. Društvo i kultura nameću svoje uloge muškim i ženskim osobama, a one uopće ne odgovaraju postojećim prirodnim razlikama među spolovima. Spol je biološka datost, a rodni identitet je ono što pojedinac odluči učiniti svojim, a to znači da podjela na ženski i muški spol nije relevantna, budući da postoji čitav niz rodnih identiteta, što pokazuje kratica LGBTQ+ te se odbacuje dvojna podjela na muško i žensko. Takvu sliku čovjeka gradi rodna ideologija.
Rodna ideologija u konkretnoj primjeni
Već na početku ovoga pregleda u kontekstu rodne ideologije nailazimo na prvo iznenađenje. Naime, od 1. studenoga 2013. u Njemačkoj je dokinuta registracija djece prema spolu. Roditelji kod unošenja podataka o svome djetetu u Matičnu knjigu ne moraju matičaru navoditi upisuju li „dječaka” ili „djevojčicu”. Promjena u pravu matične registracije matičaru dopušta da rubriku „spol” u rodnom listu ostavi slobodnom. To je iz razloga da se ne fiksira određeni spol dok dijete ne poraste i samo se izjasni kako bi se tobože otklonila mogućnost diskriminacije. Potom se u sljedećem koraku zahtijeva da uobičajeni naslovi „gospođa” i „gospodin” u javnim spisima i formularima budu brisani. To su prvi „biseri” politike rodne (džender) ideologije.
Pojam „džender” označuje socijalne spolne uloge, odnosno socijalne spolne značajke. On označuje, dakle, sve što je u jednoj kulturi tipično za određeni spol (npr. odijevanje, zvanje i dr.). Prema predodžbama džender-protagonista muškarci i žene su potpuno jednaki i treba ih se jednako i odgajati. Ne postoje prema tome ni muška ni ženska posebna zvanja. U sve više zemalja, u duhu džender-politike, ne smije se roditelje označavati kao „otac” ili „majka”. Tako u SAD-u u iskaznici stoji „roditelj1” i „roditelj 2”. Tobožnji nedostatak kod onih drukčijih, manjinskih, istospolnih partnera, time bi bio uklonjen. Također i u Švicarskoj se u javnim spisima više ne smiju upotrebljavati riječi „otac” i „majka” jer to navodno ne odgovara državnim smjernicama o rodno odgovarajućim formularima. Nadalje, žene u EU-u od 2008. ne smiju se više u reklamama pokazivati u kuhinji jer je to u džender-kontekstu diskriminirajuće. Amsterdamski ugovor EU-a (1999) želi tu politiku provoditi na svim područjima. Tako i prometni znakovi, među ostalim, ubuduće moraju biti rodno neutralni kao i školska nastava.
Njemačka feministica i aktivistica za ženska prava Alice Schwarzer već je prije četiri desetljeća tvrdila: Ti nisi rođen kao muškarac ili žena, nego kao „čovjek”, a kasnije sam odlučuješ što hoćeš biti. Svatko treba dobiti novi, tzv. kulturni, „socijalni rod”, rod koji sam može odrediti neovisno o biološkom spolu. Društvo se obvezuje taj osobni izbor ne samo priznati nego i poticati. Djeci treba što je moguće bolje objasniti da zapravo ne postoje spolne razlike, nego da oni sami mogu odrediti rod (muški, ženski, transrodni…). Mašta zaista nema granica!
Njemačka ima oko 250 katedri i centara za „rodne studije”. One su, općenito uzevši, postigle velik uspjeh, ali nije jasno što s tim potom činiti!?
„Džender ludilo” postalo je posebno upadno na Sveučilištu Leipzig (2013): „Svi muški profesori tamo su sada profesorice. Također je i rektor avansirao u rektoricu (…)! I u službenim spisima muške kolege oslovljavaju se ženskim naslovima. Dokida se do tada uobičajena varijanta s kosom crtom profesor/profesorica.” (M. Brückner / U. Ulfkotte, Politische Korrektheit, Rottenburg, 2013). Već se na prvi pogled opaža da ovo nije ništa drugo nego notorna besmislica agresivnoga dženderizma!
Rodni odgoj od prvih dječjih koraka
Prema svjetskom istraživanju o obrazovanju (PISA izvješće) o razlici dječaka i djevojčica u izobrazbenom uspjehu, utvrđeno je da dječacima lakše ide računanje, a da djevojčice bolje čitaju. Za političare jednakosti taj rezultat je skandal. Oni već godinama poručuju da su to samo uvježbane i nametnute uloge i da je to prije svega rezultat odgoja i društvenoga pritiska. Uočeno je da su predvodnici niveliranja svih rodnih razlika na sjeveru Europe pokazali jednake rezultate kao i u Njemačkoj. U Švedskoj i Norveškoj žene radije biraju studij s područja društvenih znanosti nego kemiju ili fiziku, radije biraju zvanje medicinske sestre nego da se bave npr. polaganjem keramičkih pločica u prostoru.
Ipak, ludilo ide dalje: Inicijativa pokreta Pinkstinks (ružičasto zaudara!) upozorava na česte poklone ružičaste boje koji se darivaju djevojčicama: Ružičasta boja simbolizira pasivnost i umilnost „i kao takva priječi karijerno napredovanje”. Tipične igračke za djevojčice fiksiraju ih za poziv medicinskih sestara, dok dječaci (prije svega s jakom i izazovnom plavom bojom) imaju otvoren cijeli karijerni spektar: vlakovođa, policajac, liječnik, vatrogasac… Pod dojmom takvih argumenata, ranija britanska tajnica u Ministarstvu pravosuđa Bridget Prentice upozorila je da djevojčice previše kupuju u ružičastoj boji, te se u isto vrijeme priključila pozivu na bojkot britanskih proizvođača igrački kojima se promovira različitost kod dječaka i djevojčica. Sljedeći je korak iskoristiti višemilijunsku svotu poreznoga novca za kampanju podizanja svijesti u vrtićima, školama i domovima za starije osobe (djedovi i bake, naime, često kupuju djevojčicama darove u ružičastoj boji). I na kraju bi roditelji koji uporno prave razlike u izboru darova po željama dječaka i djevojčica bili prisilno podvrgnuti psihijatrijskom tretmanu. Tko ovo shvaća tek kao teatralni igrokaz, taj je malo razumio što je to rodno osviještena politika!
Najnovije spoznaje o ponašanju najmlađih pristašama rodne ideologije zadale su težak udarac. Pokazalo se, naime, da već devetomjesečne bebe pri izboru igrački preferiraju one tipične za dječake ili djevojčice. Dječaci pužu prema autima, djevojčice prema lutkama. Psiholog Simon Baron-Cohen kod novorođenčadi je nadalje utvrdio da dječaci prije reagiraju na mehaničke naprave dok djevojčice više osjećaju privlačnost lica. Ako to reknete pristašama rodne ideologije, oni imaju odgovor: treba vas poslati na preodgajanje.
Upravo tako se dogodilo Jordanu Petersonu, uglednom kanadskom kliničkom psihologu, profesoru emeritusu na Sveučilištu u Torontu, čijih je nekoliko knjiga prevedeno i na hrvatski. Peterson je optužen od strane uprave asocijacije psihologa u Ontariju da neke njegove objave na društvenim mrežama smatraju spornima i govorom mržnje. Prizivni sud u Ontariju stao je na njihovu stranu, s tim da mu oni mogu narediti da prođe obuku o javnim nastupima inače će mu oduzeti licencu za rad u profesiji! Peterson im je poručio, ako već gubi jednu bitku, da se ne neće povući nego da će rat s woke gomilom beskompromisno nastaviti! Na koncu, sve gore rečeno uokvirujemo anegdotalnom rečenicom Alberta Einsteina: „Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za ovo drugo nisam siguran!”
