Prvog svibnja 1886. tisuće su radnika diljem Sjedinjenih Država organizirale veliki sindikalni štrajk i demonstracije, zahtijevajući osamsatni radni dan uz parolu: „Osam sati rada, bez smanjenja plaće.” Nekoliko dana kasnije, usred štrajka, radnici su nastavili prosvjed u Chicagu i okupili se ispred jednog industrijskog pogona, piše Aleteia.
Premda je prosvjed bio miroljubiv, na kraju radnog dana skupina radnika nasrnula je na štrajkolomce, a policija je otvorila vatru ubivši dvojicu radnika.
To je potaknulo lokalne anarhiste da organiziraju novi skup 4. svibnja, tiskajući letke s porukom: „Radnici, naoružajte se i pojavite u punoj snazi!” Skup je započeo mirno, no pri kraju noći netko je bacio improviziranu bombu na policajca.
Policija je uzvratio pucanjem u gomilu, a do kraja noći poginulo je sedam policajaca i četiri radnika. Desetci su bili ozlijeđeni, a događaj je ostao upamćen kao masakr na Haymarketu.
Međunarodni dan radnika
Taj je događaj raspirio napetosti, pa je 1889. Međunarodna socijalistička konferencija proglasila 1. svibnja „Međunarodnim danom radnika” u spomen na masakr. Svake sljedeće godine 1. svibanj dobivao je sve veće značenje — nazvan je „Praznik rada” i korišten kao dan radničkih prosvjeda diljem svijeta.
1. svibnja 1894. u Clevelandu u državi Ohio izbili su novi nasilni neredi, što je Međunarodnu socijalističku konferenciju dodatno potaknulo na snažno zalaganje za prava radnika. Od tada se 1. svibanj kontinuirano koristio kao platforma za promicanje radničkih prava i postao je povezan s rastućim socijalističkim pokretom u Europi.
Šezdeset godina kasnije, usred Hladnog rata, papa Pio XII. prepoznao je rastuće napetosti u svijetu i nastojao suprotstaviti se nasilju vraćanjem kršćanskog dostojanstva rada. Na Trgu svetog Petra obratio se Kršćanskim udrugama talijanskih radnika 1. svibnja 1955. te ih pozvao da ne nasjedaju lažnim glasovima koji tvrde da je Crkva protiv radnika:
Koliko smo puta govorili i objašnjavali ljubav Crkve prema radnicima! Pa ipak, široko se propagira gnusna kleveta da je „Crkva saveznik kapitalizma protiv radnika!” Crkva, majka i učiteljica sviju, uvijek je iznimno brižna prema djeci koja se nalaze u najtežim uvjetima i dala je dragocjen doprinos postizanju poštenog napretka koji su već ostvarile razne kategorije radnika.
Kako bi još snažnije iskazao stav nasuprot rastućim radničkim pokretima, papa Pio XII. ustanovio je novi blagdan u crkvenom kalendaru, posvetivši 1. svibnja „Svetom Josipu Radniku”:
[Kao] Kristov namjesnik, želimo na ovaj dan, 1. svibnja, svečano potvrditi … dostojanstvo rada te nadahnuti društveni život i zakonodavstvo, utemeljene na pravednoj raspodjeli prava i dužnosti … [Odlučili smo] ustanoviti liturgijski blagdan svetog Josipa Radnika, odredivši ga upravo za 1. svibnja … jer ponizni nazaretski obrtnik ne utjelovljuje samo dostojanstvo radničke ruke … on je uvijek i zaštitnik vas i vaših obitelji.
Proglasivši ga katoličkim blagdanom, Pio XII. vratio je 1. svibnju kršćanski smisao. Kršćanskim radnicima prikazan je uzor za nasljedovanje u liku svetog Josipa i podsjetnik na njihovo dostojanstvo.
Naposljetku, Crkva je uvijek učila da radnici trebaju biti pravično nagrađeni za svoj trud, no poziva ih da se uteknu Josipu umjesto da nasilnim rušenjem društvenog poretka pokušavaju izboriti svoja prava.
Rad ima veliko dostojanstvo — ali nasilje ne opravdava sredstvo kojim se osiguravaju prava radnika.
Sveti Josipe Radniče, moli za nas!
