Prije rata župa je brojala oko 1700 vjernika, a danas stalno u župi živi samo oko 50 vjernika. Međutim, ljudi iseljeni iz ovog kraja često posjećuju svoj rodni kraj i pomažu rodnu župu. Ispunjena župna crkva za patron župe to i svjedoči. Ljudi iz ovog kraja na svoj patron stigli su iz BiH, Hrvatske, Austrije, Njemačke, Nizozemske, Švicarske te drugih europskih zemalja pa čak i daleke Australije. Vjernci su se pripremali za patron kroz trodnevnicu uoči blagdana.
Svečanu sv. misu na sam blagdan predslavio je fra Bruno Ćubela, meštar postulanata u Sarajevu, uz koncelebraciju župnika fra Ivice Karatovića te drugih svećenika. U prigodnoj propovijedi fra Bruno je govorio o pozivu sv. Ante i njegovu odazivu Bogu da mu služi kao svećenik i franjevac. Nakon sv. mise slavlje je nastavljeno ispred župne crkve uz prigodno kolo, glazbu, bećarac i narodne pjesme iz ovoga kraja.
Sutradan, u nedjelju 14. lipnja, slavljena je sv. misa ispred stare župne crkve u selu Podhum. To je za vjernike ove župe, njih oko 70 koji su došli, bio posebno emotivan trenutak jer se nisu okupili samo oko obnovljenih zidova stare crkve, nego su se okupili oko svojih korijena, oko uspomena, oko vjere svojih predaka. Misu je predvodio fra Danijel Nikolić, meštar bogoslova u Sarajevu i glavni urednik revije Svjetlo riječi.
U svojoj propovijedi fra Danijel se osvrnuo na riječi evađelista Mateja koji donosi sliku Isusa koji promatra mnoštvo ljudi te se „sažali nad njima jer bijahu izmučeni i ophrvani (potpuno iscrpljeni) kao ovce bez pastira.” U tom duh je istaknuo: „Mnoga su naša sela u župi danas tiha jer su kuće prazne, a crkve u Podhumu, na Žitačama, u Obrima, Kostajnici, S. Kuli znale su ostati ranjene i same. No, današnje evanđelje nam poručuje: Isus nas vidi. Njegovo srce se sažalijeva nad našom sudbinom. On ne okreće glavu od Podhuma i Žitača. Ova obnovljena stara crkva najbolji je dokaz da nas Bog nije zaboravio i da narod ovoga kraja, ma gdje god danas živio – u domovini ili dalekom svijetu – nije zaboravio Boga i svoje korijene. Dok god postoji netko tko se vraća svojim korijenima, dok god se ovdje moli i slavi sveta misa, ova župa živi.”
Na kraju je fra Danijel pozvao sve da ne zaborave svoj kraj te poručio: „Kad god imate mogućnost, dođite u rodni kraj. Jedna je naša žena rodom iz Ljesovinje nedavno došla iz Nizozemske sa štapom, a sad nakon mjesec dana boravka u svom selu šeta lako i brzo po donjoj i gornjoj brdovitoj Ljesovinji. Dođite, obnovite svoja ognjišta, uredite, očistite, i na takav način duhovno se obnovite ali i tjelesno. Pa i kad ste u daljini rasuti po svijetu – sjetite ovog kraja i podržavajte dobre akcije i inicijative za ovaj kraj. Dovodite i svoju djecu i unučad, da vide i zavole ovaj kraj. Pričajte im o Klisu i Neretvici. Neka znaju gdje su im korijeni, gdje su molili njihovi djedovi i bake, gdje počiva povijest njihove obitelji. Jer narod ne nestaje onda kada se raseli. Narod nestaje onda kada zaboravi tko je i odakle je.” Nakon mise okupljeni vjernici napravili su zajedničku fotografiju te se nastavili družiti uz okrepu i pjesmu.
Kao nekoliko crtica iz povijesti župe treba spomenuti da su u selu Podhum franjevci Bosne Srebrene osnovali 1813. godine kapelaniju, a 1820. godine istoimenu župu, jednu od najstarijih župa u tom kraju. Tijekom 80-tih godina 19. stoljeća izgrađena je župna crkva uz koju će se izgraditi Dom sv. Ante i prva osnovna škola u čitavom kraju (1882.). Zbog dotrajalosti tog prvotnog objekta, crkva je 1925. godine obnovljena prema nacrtima čuvenog arhitekta Karla Paržika, a tada je podignut i prepoznatljiv zvonik. Budući da je selo Podhum zbog iseljavanja gotovo ostalo bez katolika, a po svom je zemljopisnom položaju nepristupačno, nova je crkva izgrađena na povoljnijem mjestu na Žitačama 1959. – 1962. godine. Dobrotom vlč. Bosiljka Bekavca, koji je rođen u ovoj župi a živio u SAD-u, financirana je kupnja zemljišta i izgradnja te nove crkve na lokalitetu Žitača. Od tada se župa zove Podhum/Žitače. Stara crkva u Podhumu je, nažalost, iz neopravdanih razloga porušena 1963. godine, a pored nje je izgrađena manja kapelica. Prošle godine kapelica i toranj, koji su se nalazili u jako lošem stanju, napokon su obnovljeni. Prije svega obnovljeni su zidovi, krov i zvonik. Planira se unutarnje uređenje i nabavka zvona.
Nova crkva na Žitačama zajedno sa župnom kućom i Domom sv. Ante u posljednjem ratu su također potpuno uništeni. Crkva i župni stan na Žitačama poslije rata su potpuno obnovljeni.
foto: Josipa Kozarić
