Biblija daje Josipu najveći kompliment: bio je “pravedan” čovjek. Ova je kvaliteta značila puno više od plaćanja dugova na vrijeme.
Kad Bog naziva nekoga pravednim, to znači da Bog, koji je svet i pravedan, tako mijenja osobu da on ili ona uzima udjela u samoj Božjoj svetosti. Zato je prirodno da Bog ljubi takvu osobu. Drugim riječima: Bog se ne igra riječima, ne govori za nekoga da je dostojan ljubavi ako on to nije.
Navodeći da je Josip bio pravedan, Biblija želi poručiti da je on bio potpuno otvoren planu koji je Bog imao za njega. Josip je postao svetim otvarajući se i prepuštajući potpuno Bogu.
Ostatak priče je lako predvidljiv. Pomislite samo na ljubav kojom je Josip osvojio Mariju, i dubinu ljubavi koju su imali jedno za drugo u njihovu bračnom životu.
Nije kontradiktorno Josipovoj ljudskoj svetosti ni to što je on htio otpustiti Mariju kad je otkrio da je ona trudna. Važne riječi u Bibliji jesu da je on planirao da Mariju otpusti “potajice”, jer je on bio “pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti” (Matej 1, 19).
Pravedan čovjek bio je jednostavno, radosno i potpuno poslušan Bogu: kad se oženio Marijom, dao ime Isusu, pratio Isusa i Mariju u Egipat, kad ih je vratio iz Egipta, i tijekom mnogih kasnijih godina.
KOMENTAR: Biblija nam ne donosi ništa o godinama nakon Josipova povratka u Nazaret, osim zgode kad su Josip i Marija pronašli Isusa u hramu (Luka 2, 41-51). Ovo vjerojatno znači da Bog želi da mi razumijemo kako je i najsvetija obitelj bila slična svakoj drugoj obitelji, da su uvjeti života za Svetu obitelji bili slični onima drugih obitelji. Kada je otpočelo Isusovo božansko poslanje, narod nije mogao povjerovati da je on došao iz jedne skromne obitelji: “Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija…. (Matej 13, 55a).
CITAT: “Nebeski je otac izabrao Josipa za zaštitnika svoga najvećeg blaga, svoga božanskog Sina i njegove majke. On je izvršio ovu zadaću s potpunom vjernošću do trenutka kad ga je Bog pozvao riječima: Dobri i vjerni slugo, uđi u radost kraljevstva nebeskoga“.