U goste nam je došla posebna skupina iz domovine – članovi Pučkog otvorenog učilišta iz Imotskog, koji su u Austriju donijeli dio hrvatske kulturne i duhovne baštine svoje krajine, koja je UNESCO-om zaštićena kao nematerijalna kulturna baština.
U nedjelju, 16. ožujka 2025., već za vrijeme redovne svete mise osjetila se snaga i ljepota tradicije, jer su naši gosti svojim pjevanjem oblikovali bogoslužje i dali mu poseban pečat. Glasovi ispunjeni vjerom i emocijama vodili su nas kroz misna čitanja, molitve i pjesme, pripremajući naša srca za ono što je slijedilo. Nakon svete mise, uslijedio je poseban pasionski program s posebnim naglaskom na kantanje – arhaični glazbeni fenomen pjevanja Gospina plača – a glumci su izveli ulomke iz dramskog prikaza Muka Gospodina našega Isusa Krista, dočaravši posljednje trenutke Kristova života.
Ovo jedinstveno pjevanje ne ostavlja ravnodušnim nikoga tko ga doživi. Riječi koje prodiru u dušu prizivaju slike Kristove žrtve, ali i naše vlastite vjere i pripadnosti. Za nas vjernike hrvatskoga roda ovaj je događaj imao posebno značenje. Bio je to trenutak u kojem smo osjetili domovinu u malom – ne samo kroz pjesmu, već i kroz osjećaj povezanosti, tradicije i zajedništva. Kantanje nije bilo samo umjetnički doživljaj, već i duhovna obnova, spomen na korijene iz kojih crpimo snagu.
Zato smo posebno zahvalni Željezanskoj biskupiji, koja se više od šest desetljeća nesebično skrbi za vjernike hrvatskih korijena, omogućujući im da sačuvaju svoju vjeru, jezik, kulturu i identitet. Upravo na tome zahvaljujemo i Franjevačkoj provinciji Bosne Srebrene, koja već stoljećima u Bosni svjedoči vjeru i očuvanje svoga naroda, a u suradnji sa Željezanskom biskupijom pastoralno skrbi i za sav raseljeni hrvatski narod u ovim krajevima.
Naravno, ovakav događaj ne bi bio moguć bez vrijednih ruku naše župe – žena i muškaraca, suradnica i suradnika, koji neumorno rade da bi zajednica živjela u vjeri i ljubavi. Njima dugujemo iskrenu zahvalnost – za svaki osmijeh, svaku pomoć, svaki trud uložen u organizaciju ovako posebnoga dana. Našem župniku fra Božidaru Blaževiću, koji s velikom ljubavlju vodi svoju zajednicu, puno hvala.
No, ovo kantanje i pasionska predstava podsjećaju nas i na nešto još dublje – na Kristov put, koji nije bio lagan, ali je bio put ljubavi, predanja i pobjede nad tamom. Njegova muka govori nam da patnja nije kraj priče, da križ nije posljednja riječ, da nakon noći dolazi svitanje, a nakon smrti – uskrsnuće. I mi se danas suočavamo s vlastitim križevima – strahovima, nesigurnostima, kušnjama. No, Krist nam u tome daje snagu. On je prošao kroz tamu da bismo mi mogli hodati u svjetlu. Zato neka nam Njegove riječi budu uporište:
„U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33).
Ovaj posebni pasionski program nije bio samo spomen na Kristovu muku – bilo je to ohrabrenje da nikada ne izgubimo nadu, da vjerujemo da svaka naša Golgota vodi prema Uskrsu.
(mag. theol. Martina Mihaljević)
